Emys orbicularis

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Barska kornjača
Emys orbicularis
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
E. orbicularis
Binomno ime
Emys orbicularis
(Linnaeus, 1758)
Areal barske kornjače

Barska kornjača[2], evropska barska kornjača ili vodena kornjača (lat. Emys orbicularis) je gmizavac iz reda kornjača (Testudines) i porodice Emydidae. Ovo je jedina autohtona vrsta vodene kornjače na teritoriji Srbije.

Opis[uredi | uredi izvor]

Može se uočiti promenljiva obojenost, međutim obično ima svetlih mrlja na tamnoj (često crnoj) pozadinskoj boji. Oblik i boja karapaksa se menjaju sa godinama. Mlade E. orbicularis imaju zaobljen karapaks, jednoliko tamnosmeđi sa dorzalne strane i crni sa ventralne, sa žutom mrljama duž oboda karapaksa. Kako stare, dorzalni deo karapaksa postaje glatak i uglavnom su pegav ili prugast sa žutim oznakama na tamnoj pozadini. Glava, udovi i rep su tamni sa žutim ili svetlo smeđim mrljama i malim tačkama. Veličina karapaksa se kreće od 12 do 38 cm i imaju 12 pari rubnih štitova. Glava je prekrivena glatkom kožom. Emys orbicularis ima fleksibilni plastron sa šarkama koji je labavo spojen sa karapaksom ligamentima. Mužjaci ove vrste sazrevaju ranije i uglavnom ostaju manji od ženki, ali imaju slične stope rasta.[3]

Ontogeneza[uredi | uredi izvor]

Javlja se temperaturno zavisno određivanje pola, na osnovu temperature inkubacije jajeta i hormonalnih faktora koji izazivaju diferencijaciju gonada. Tokom termosenzitivnog perioda inkubacije, jaja na temperaturama ispod 25 °C postaće muški embrioni, dok će jaja na temperaturama iznad 30 °C postati ženski embrioni. Repovi mladih su dugi skoro kao karapaks, ali sa godinama postaju kraći. Primerci dužine oko 12 cm smatraju se potpuno razvijenim odraslim jedinkama. Rast je osetljiv na ekološke faktore i ograničen je njima, uključujući veličinu mladunaca, dostupnost hrane, genetske faktore i kvalitet njihovih staništa. Promene u ishrani i produžena aktivnost utiču na brzinu rasta.[3]

Ekologija[uredi | uredi izvor]

Tokom dana, ove kornjače se opruženo sunčaju na kamenju ili obalama. Plen posmatraju samo nosom i očima koje izviruju iz vode, ili se skrivaju iza ili unutar plutajuće vegetacije. Oni hiberniraju tokom hladne sezone zakopani u blato i ne pojavljuju se ponovo do kasnog proleća.

Takođe se javlja hijerarhija dominacije muškaraca, posebno tokom sezone parenja. Oni takođe mogu pokazati teritorijalnost i agonističko ponašanje tokom takmičenja u hrani. Neki od pokreta u ovakvom ponašanju uključuju pružanje glave, poskakivanje, griženje i slične aktivnosti. U zatočeništvu postaju veoma pitomi, ali u svojim rodnim staništima su izuzetno stidljivi i oprezni.

Odrasli pokazuju vezu u paru i žive u malim grupama. Njihove aktivnosti i ponašanje se menjaju zbog promena u sezoni i uslovima životne sredine. Na primer, hranjenje se smanjuje sa smanjenjem temperature. Generalno, ova vrsta obavlja regionalnu migraciju, emigraciju i aktivno traženje hrane. Mogu ostati ispod vode mnogo sati pre nego što se vrate na površinu.[3]

Rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]

Areal barske kornjače obuhvata veći broj država u Evropi, zapadnoj Aziji i severnoj Africi.

Vrsta ima stanište u Rusiji, Poljskoj, Nemačkoj, Španiji, Italiji, Srbiji, Grčkoj, Mađarskoj, Rumuniji, Ukrajini, Belorusiji, Turskoj, Kazahstanu, Iranu, Alžiru, Maroku, Irskoj, Portugalu, Bosni i Hercegovini, Bugarskoj, Francuskoj, Albaniji, Holandiji, Crnoj Gori, Makedoniji, Lihtenštajnu, Litvaniji, Letoniji, Slovačkoj, Sloveniji, Češkoj, Hrvatskoj, Moldaviji, Monaku, Jermeniji, Austriji, Švajcarskoj, Azerbejdžanu, Gruziji, Malti, Tunisu, Siriji, Turkmenistanu, Ujedinjenom Kraljevstvu, Luksemburgu i Belgiji.[4]

Prisustvo je nepotvrđeno u Iraku i Kipru.[4]

Stanište[uredi | uredi izvor]

Staništa vrste su jezera i jezerski ekosistemi, rečni ekosistemi i slatkovodna područja.

Ugroženost[uredi | uredi izvor]

Ova vrsta je na nižem stepenu opasnosti od izumiranja, i smatra se skoro ugroženim taksonom.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Emys orbicularis Baza podataka uključuje i dokaze o riziku ugroženosti. (jezik: engleski)
  2. ^ „Nacrt akcionog plana biodiverziteta glavnog grada Podgorice” (PDF). podgorica.me. str. 288. Arhivirano iz originala (PDF) 09. 04. 2018. g. Pristupljeno 08. 04. 2018. 
  3. ^ a b v „Emys orbicularis (European pond turtle)”. Animal diversity Web. Pristupljeno 11. 7. 2022. 
  4. ^ a b v Crvena lista (jezik: engleski)

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]