Glicerol

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Glicerol
Glicerol
Glicerol
Kugla-i*štap model glicerola
Kugla-i*štap model glicerola
Prostorno-popunjavajući model glicerola
Nazivi
IUPAC naziv
propan-1,2,3-triol
Drugi nazivi
glicerin
propan-1,2,3-triol
1,2,3-propantriol
1,2,3-trihidroksipropan
gliceritol
glicil alkohol
Identifikacija
3D model (Jmol)
ChemSpider
ECHA InfoCard 100.000.263
E-brojevi E422 (zgušnjivači, ...)
UNII
  • C(C(CO)O)O
Svojstva
C3H5(OH)3
Molarna masa 92,09382 g/mol
Agregatno stanje čista, bezbojna, higroskopna tečnost
Miris bez mirisa
Gustina 1,261 g/cm³
Tačka topljenja 17.8°C (64.2 °F)
Tačka ključanja 290°C (554 °F)[3]
Indeks refrakcije (nD) 1.4746
Viskoznost 1.2 Pa·s
Opasnosti
Bezbednost prilikom rukovanja JT Baker
NFPA 704
NFPA 704 four-colored diamondFlammability code 1: Must be pre-heated before ignition can occur. Flash point over 93 °C (200 °F). E.g., canola oilHealth code 1: Exposure would cause irritation but only minor residual injury. E.g., turpentineKod reaktivnosti 0: Normalno stabilan, čak i pod stanjem izloženosti vatri; nije reaktivan s vodom (npr. tečni azot)Special hazards (white): no code
1
1
0
Tačka paljenja 160°C (otvoren sud)
176°C (zatvoren sud)
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

Glicerol (glicerin) je jednostavno poliolno jedinjenje. To je bezbojna, bezmirisna, viskozna tečnost koja je u širokoj upotrebi u farmaceutskoj formulaciji. Glicerol sadrži tri hidrofilne hidroksilne grupe koje su odgovorne za njegovu rastvorljivost u vodi i njegovu higroskopnu prirodu. Glicerolna osnova je centralna strukturna komponenta svih lipida poznatih kao trigliceridi. Glicerol ima sladak ukus i nisku toksičnost.

Proizvodnja[uredi | uredi izvor]

Glicerol formira osnovu triglicerida, i može biti proizveden saponifikacijom masti, npr. on je nusproizvod pravljenja sapuna.

On je takođe sporedni proizvod proizvodnje biodizela putem transesterifikacije. Trigliceridi (1) reaguju sa alkoholom poput etanola (2) u prisustvu katalitičke baze čime nastaju etil estri masnih kiselina (3) i glicerol (4):

Glicerol se može proizvesti različitim putevima iz propilena. Epihlorohidrinski proces je najvažniji. On se sastoji od hlorinacije propilena čime se formira alil hlorid, koji se oksidira hipohloritom do dihlorohidrina, koji reaguje sa jakom bazom i formira epihlorohidrin. Epihlorohidrin se hidrolizuje do glicerola.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  uredi
  2. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. ^ Milne, George W. A.; Lide, David R. (1994). Handbook of data on organic compounds. Boca Raton: CRC Press. ISBN 978-0-8493-0445-3. 
  4. ^ Christoph, Ralf; Schmidt, Bernd; Steinberner, Udo; Dilla, Wolfgang; Karinen, Reetta (2006). „Glycerol”. Ullmann's Encyclopedia of Industrial Chemistry. doi:10.1002/14356007.a12_477.pub2. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Milne, George W. A.; Lide, David R. (1994). Handbook of data on organic compounds. Boca Raton: CRC Press. ISBN 978-0-8493-0445-3. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]