Guanozin-trifosfat

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Guanozin-trifosfat
Nazivi
IUPAC naziv
[(2R,3S,4R,5R)-5-(2-amino-6-oxo-3H-purin-9-yl)-3,4- dihydroxyoxolan-2-yl]methyl (hydroxy-phosphonooxyphosphoryl) hydrogen phosphate
Drugi nazivi
guanozin trifosfat, 9-β-D-ribofuranozilguanin-5'-trifosfat, 9-β-D-ribofuranozil-2-amino-6-okso-purin-5'-trifosfat
Identifikacija
3D model (Jmol)
ChemSpider
ECHA InfoCard 100.001.498
MeSH Guanosine+triphosphate
  • c1nc2c(n1[C@H]3[C@@H]([C@@H]([C@H](O3)CO[P@@](=O)(O)O[P@](=O)(O)OP(=O)(O)O)O)O)[nH]c(nc2=O)N
Svojstva
C10H16N5O14P3
Molarna masa 523,18 g·mol−1
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

Guanozine-5'-trifosfat (GTP) je purinski nukleotid. On može da dejstvuje kao supstrat za RNK sintezu tokom procesa transkripcije. Njegova struktura je slična guanin nukleobazi, jedina razlika je da nukleotidi poput GTP imaju šećer ribozu i tri fosfata vezana za nukleobazu u 1' poziciji, i trifosfatni fragment na 5' ugljeniku riboze.[3]

GTP je isto tako izvor energije ili aktivator supstrata u metaboličkim reakcijama, poput ATP, ali je daleko specifičniji. On se koristi kao izvor energije za sintezu proteina.

Ovaj molekul je esencijalan za transdukciju signala, posebno sa G proteinima, u mehanizmima sekundarnih glasnika gde se on konvertuje u GDP (guanozin difosfat) akcijom GTPaza.

cGTP[uredi | uredi izvor]

Ciklični guanozin trifosfat (cGTP) cikličnom adenozin monofosfatu (cAMP) da aktivira cikličnim nukleotidom-kontrolisane jonske kanale u olfaktornom sistemu[4].

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  уреди
  2. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. ^ David L. Nelson; Michael M. Cox (2005). Principles of Biochemistry (IV изд.). New York: W. H. Freeman. ISBN 0-7167-4339-6. 
  4. ^ Boron & Boulpaep (2005). Medical Physiology. Updated edition: Elsevier Saunders. стр. 90. ISBN 1-4160-2328-3. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]