Han van Meegeren

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Han van Megeren
Lični podaci
Puno imeHenricus Antonius van Meegeren
Datum rođenja10. oktobar 1889.
Mesto rođenjaDeventer, Holandija
Datum smrti30. decembar 1947.
Mesto smrtiAmsterdam, Holandija
Umetnički rad
PoljeSlikarstvo

Han van Megeren (hol. Henricus Antonius van Meegeren; 10. oktobar 1889 - 30. decembar 1947) je bio holandski slikar, portretista i najveći falsifikator umetničkih dela dvadesetog veka.[1] Uspevao je verno, precizno i vešto da imitira i stvara Vermerove slike iz sedamnaestog veka, pa ih je skupo prodavao kao originale.

Majstorstvo[uredi | uredi izvor]

On je izrađivao boje tradicionalnim metodama iz 17. veka i koristio je stara platna za slikanje koja bi dobijao kada bi očistio prethodno kupljenu sliku iz tog doba. Slikao je isključivo četkicama s dlakom od jazavca, u protivnom bi ga samo jedna svinjska dlaka odala. Pored pigmenata upotrebljavao je nešto vrlo neobično, opasno i toksično - fenol formaldehid, poznatiji pod imenom bakelit. To je materijal od koga su se radili stari radioaparati i fenovi za kosu. Ta vrsta smole bi se oblikovala prema svakom kalupu. Kada se osuši postaje tvrda. Bakelit bi mešao sa bojama i onda nanosio na platno. Svoje falsifikate bi na kraju pekao 2 sata na 110 stepeni i tako pravio pukotine na površini slike da bi izgledale kao rad starog majstora. Obična uljena boja bi se sušila stotinama godina. Stručnjaci su utvrđivali starost slike pomoću supstance slične acetonu. Ako se boja sa slike ne bi skinula pri stavljanju acetona na nju, time bi bila dokazana njena dugogodišnjost. Uz pomoć svoje tehnike koju je usavršavao 4 godine uspeo je da prevari javnost. Drugi falsifikatori grešili su koristeći moderne materijale.

Megeren nije samo kopirao dela Johanesa Vermera, već je pravio nova, koja su imala nekolicinu zajedničkih detalja sa originalima, izuzevši ubedljivo preslikan Vermerov stil. Naravno, ne potpisavši ih svojim imenom, slike su se prodavale i očaravale mnoge kritičare koji su bili uvereni da im pred očima stoji netaknuto i javnosti nepoznato remek-delo velikog slikara.

Suđenje i smrt[uredi | uredi izvor]

Dana 29. maja 1945, uhapšen je pod optužbom da je pomagao i podržavao naciste prodavši im jednu od Vermerovih slika. Prodajući im nacionalno blago počinio je veleizdaju, a kazna za to bila je smrt. Sada je bilo neophodno uveriti sud da je prodao falsifikat i samim tim prevario naciste. Svojim sudijama je otkrio istinu i postojanje tajnog sastojka da bi sebi spasao život i pokazao svoj virtuozitet i genijalnost. U periodu od jula do novembra je, uz prisustvo novinara kao svedoka, naslikao svoj poslednji falsifikat Mladi Isus u hramu. Dana 12. novembra 1947. osuđen je na minimalno godinu dana zatvora. Doživeo je srčani udar 26. novembra iste godine. Odveden je u bolnicu u Amsterdamu. Dana 30. decembra doživeo je drugi srčani udar i tada je konstantovana smrt. Pretpostavlja se da su njegovo zdravlje ugrozila otrovna isparavanja pri zagrejavanju bakelita, kojima je on godinama bio izložen bez ikakve zaštite. Njegovo telo je kremirano, a njegova urna je sahranjena na opštem groblju u blizini opštine Deventer.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dutton, Denis (2005). „Authenticity in Art”. Ур.: Levinson, Jerrold. The Oxford handbook of aesthetics. Oxford [Oxfordshire]: Oxford University Press. стр. 261—263. ISBN 978-0-19-927945-6.. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]