Hydrozoa

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Hydrozoa
Vremenski raspon: 575–0 Ma
Siphonophorae
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Cnidaria
Podtip: Medusozoa
Klasa: Hydrozoa
Owen, 1743
Podklase i redovi[1]

Hydrozoa je klasa žarnjaka kod kojih se javljaju oba morfološka oblika, polipi i meduze. Smatraju se najprimitivnijom klasom među žarnjacima. Osim prisutnosti oba morfološka oblika u ovoj klasi se mogu javiti i predstavnici koji imaju samo polipoidni (vrste reda Hydroidea) ili meduzoidni oblik (red Trachylina).

Polipoidni oblik[uredi | uredi izvor]

Polipi najčešće obrazuju kolonije na kojima se razlikuju jedinke specijalizovane za obavljanje određenih funkcija:

  • hidranti ishranjuju celu koloniju
  • jedinke za odbranu i zaštitu
  • gonangije, koje učestvuju u razmnožavanju tako što se unutar njih pupljenjem obrazuju mlade meduze.

Hidranti su u obliku pehara na čijem se distalnom kraju nalazi usni otvor okružen vencem pipaka (tentaculae). Od usnog otvora nastavlja se gastro-vaskularna duplja. Duplje svih članova kolonije povezane su međusobno preko endodermskih kanala. Svaki hidrant pokriven je omotačem nazvanim hidroteka (hydrothaeca).

Gonangije su pokrivene omotačem, gonotekom (gonothaeca), a na njihovom distalnom delu se nalazi poklopac (operculum). U njihovoj unutrašnjosti nalazi se drška, blastostyl, na kojoj se pupljenjem obrazuju mlade meduze. Polipi se, dakle, razmnožavaju bespolno, pupljenjem.

Kod nekih vrsta dolazi do potpune redukcije polipoidnog oblika.

Meduzoidni oblik[uredi | uredi izvor]

Meduze imaju oblik zvona na kome se razlikuju:

  • exumbrella, spoljašnja ispupčena strana
  • subumbrella, unutrašnja udubljena strana.

Sa oboda zvona visi tanka, mišićna membrana nazvana velum. Velum je svojstven samo hidromeduzama, dok ga scifomeduze nemaju.

Iz sredine udubljene strane polazi cevasto usno stabaoce (manubrium) na čijem se kraju nalazi usni otvor. Usno stabaoce se produžava u gastrovaskularnu duplju koja se sastoji od:

  • proširenog centralnog dela, želuca;
  • radijalnih kanala koji se pružaju od želuca ka obodu zvona i ima ih 4 ili 4n;
  • kružnog kanala koji se pruža obodom zvona i povezuje radijalne kanale.

Meduze su odvojenih polova. Polne ćelije se izbacuju u vodu gde se vrši i oplođenje i kompletno razviće.

Kod vrsta koje imaju smenu polipoidne i meduzoidne generacije iz oplođene jajne ćelije razvija se larva planula iz koje se obrazuje kolonija polipa, a na njoj u gonangijama mlade meduze.

Kod nekih vrsta dolazi do redukcije meduzoidnog oblika tako što se obrazuju meduzoidi koji ostaju na koloniji i građa im se uprošćava. Redukcija može da ode još dalje tako da se od meduza obrazuju organi gonofore, koje predstavljaju meškove ispunjene polnim ćelijama.

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Klasa Hydrozoa obuhvata nekoliko redova:

red Hydroida:
podred Athecata (Gymnoblastea)
podred Thecata
red Trachylina:
podred Trachymedusae
podred Narcomedusae
red Siphonophora
red Hydrocorallina
red Chondrophora
red Pteromedusae

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Biblioteka Planeta Zemlja i život na njoj, Čovek i životinjski svet, ZUNS i Srpsko biološko društvo, Beograd, 1987.
  • Dogelj, V, A: Zoologija beskičmenjaka, Naučna knjiga, Beograd, 1971.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 1, Naučna knjiga, Beograd, 1977.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 2, Naučna knjiga, Beograd, 1979.
  • Mariček, Magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1986.
  • Matoničkin, I, Habdija, I, Primc - Habdija, B: Beskralješnjaci - bilogija nižih avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1998.
  • Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
  • Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.
  • Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995.
  • Petrov, Brigita, Radović, I, Miličić, Dragana, Petrov, I: Opšta i sistematska zoologija (praktikum), Biološki fakultet, Beograd, 2000.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Schuchert, Peter. „World Hydrozoa Database”. Pristupljeno 2016-02-05.