Kainska kiselina

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kainska kiselina[1]
Nazivi
IUPAC naziv
(2S,3S,4S)-3-(carboxymethyl)-4-prop-1-en-2-ylpyrrolidine-2-carboxylic acid
Drugi nazivi
2-Carboxy-3-carboxymethyl-4-isopropenyl-pyrrolidine
Identifikacija
3D model (Jmol)
MeSH Kainic+acid
  • CC(=C)[C@H]1CN[C@@H]([C@H]1CC(=O)O)C(=O)O
Svojstva
C10H15NO4
Molarna masa 213,23 g/mol
Agregatno stanje kristalne igle
Tačka topljenja 215 °C (dekomp.)
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

Kainska kiselina je prirodna kiseline prisutna u nekim vrstama morske trave. Ona je specifičan agonist kainat receptora, koji je jedan od ionotrofic glutamat receptora. Kainska kiselina oponaša efekat glutamata. Zajedno sa kuiskualinskom kiselinom (engl. quisqualate) ona se koristi u eksperimentima za razlikovanje kainat receptora od drugih ionotropskih receptora glutamata: NMDA i AMPA.

Otkriće[uredi | uredi izvor]

1953 kainska kiselina je originalno izolovana iz morske trave[4] zvane "Kainin-sou" ili "Makuri" (Digenea simplex) u Japanu. "Kainin-sou" se koristi kao antiparazitik u Japanu.

Primena[uredi | uredi izvor]

Kainska kiseline je potentan stimulant centralnog nervnog sistema, i bila je razvijena kao prototip neuro-ekcitatorna aminokiselina za indukciju epileptičkih napada kod eksperimentalnih životinja, sa tipičnom dozom od 10–30 mg/kg kod miševa. Kainska kiselina ima neuro-ekscitotoksični i epileptogenski efekat. Ona deluje kroz kainat receptore.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Merck Index, 11th Edition, 5157
  2. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  уреди
  3. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  4. ^ Moloney, M. G.; Natural Product Reports; 1998; pp. 208

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]