Luj Franše D’Epere

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Louis Franchet d'Espèrey)
Luj Franše D’Epere
Franše D’Epere
Lični podaci
Puno imeLuj Feliks Mari Fransoa Franše D’Epere
Datum rođenja(1856-05-25)25. maj 1856.
Mesto rođenjaMostaganem, Francuski Alžir
Datum smrti8. jul 1942.(1942-07-08) (86 god.)
Mesto smrtiSent Amanse, Francuska
ObrazovanjeSen-Sir
Vojna karijera
Služba1873-1925
Vojska Treća francuska republika
ČinMaršal Francuske
Jedinica5. Francuska armija
Saveznička armija Orijenta
Učešće u ratovima
OdlikovanjaPočasni Vojvoda JKV

Luj Franše D’Epere, spomenik u Beogradu.

Luj Feliks Mari Fransoa Franše D’Epere (franc. Louis Félix Marie François Franchet d’Esperey; Mostaganem, 25. maj 1856Sent Amanse, 8. jul 1942) bio je maršal Francuske i počasni vojvoda srpske i jugoslovenske vojske.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Studirao je Sen-Sir akademiju 15. oktobra 1874, i po završetku ove dobio je čin pješadijskog potporučnika 1. oktobra 1876, u kapetana unaprijeđen je 28. oktobra 1885, za pukovnika 12. jula 1903, brigadnog generala 23. marta 1908, divizijskog generala 23. marta 1912, za maršala Francuske 19. februara 1921. Iste godine, mesec dana ranije, 29. januara, dobio je i počasnu titulu Vojvode Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (Jugoslavije).

Kao pješadijski oficir bio je vodnik, komandir čete i komandant bataljona u pješadiji do 1899. Za to vreme završio je ratnu Akademiju (1882), i bio je u generalštabu divizije, koja je okupirala Tonkin (1886) i u generalštabu guvernera Pariza (1889). Komandovao je pukom i brigadom u pješadiji, divizijom (1912). Član višeg ratnog Savjeta od 1920. Učestvovao je u kolonijalnim ratovima u zapadnoj Africi, Tunisu, Alžiru. Tonkinu i Ananiu, Kini i Maroku. U Prvom svjetskom ratu (10. septembra 1914. do 31. marta 1916) komandovao je francuskom armijom (5), do 29. aprila 1918. grupom armija na francuskom frontu, a od 9. juna 1918. do kraja rata bio je vrhovni komandant savezničkih armija na Solunskom frontu.[2] Pod njegovom komandom izvršen je proboj Solunskog fronta, izvedeno je proganjanje njemačko-austrijsko-bugarske vojske, zaključen je ugovor o kapitulaciji bugarske vojske i oslobođena Srbija. Visoko je cenio srpsku vojsku i redovno isticao njene zasluge u konačnoj pobedi saveznika u Velikom ratu. Bio je najsvečanije primljen tokom posete u maju 1936. U Beogradu mu je podignut spomenik te godine iznad Autokomande,[3] na uglu Bulevara Franše Deperea i Bulevara Oslobođenja.[4]

Bio je član Francuske akademije, na poziciji 14, u periodu 1934—1942.[5]

Njegova praunuka Sigolen je sa mužem u Varnicama osnovala Slikoviti muzej stare Srbije.[6]

Čin maršala[uredi | uredi izvor]

Kada je Vlada Francuske proizvela Franše D’Eperea u čin maršala, ona je taj akt ovako obrazložila: probio je bugarski front i namorao neprijatelja da kapitulira. Ovaj uspeh, kome nema ravna u evropskom ratu, doveo je do rušenja Centralnih Carstva.[7]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]