MP 40
Maschinenpistole 40 | |
---|---|
Vrsta | Automat |
Poreklo | Nacistička Nemačka |
Upotreba | |
Upotreba u | Nemačka i drugi |
Bojno delovanje | Drugi svetski rat Korejski rat Vijetnamski rat |
Proizvodnja | |
Proizvođač | Steyr Mannlicher Erma Werke |
Proizvedeno | procenjeno 1,100.000 komada |
Varijante | MP 38 MP 40 MP 41 |
Specifikacije | |
Masa | 3.97 kg |
Dužina | sklopljen 630 mm |
Dužina cevi | 251 mm |
Kalibar | 9x19 mm |
Vrsta operacije | povratni udar zatvarača |
Način dejstva | rafalno |
Brzina paljbe | 500-550 met/min |
Brzina zrna | 400 m/s |
Maks. ef. domet | 150 m |
Magacin | 32 metaka |
Nišan | mehanički |
MP 40 (nem. Maschinenpistole 40), popularno poznat kao šmajser (nem. Schmeisser) je nemački automat kalibra 9x19mm, iz perioda Drugog svetskog rata. Dizajnirao ga je konstruktor Hajnrih Folmer, međutim ostao je upamćen po pogrešnom nazivu Šmajser. Masovno je korišćen na svim frontovima, te je postao simbol nemačkog Vermahta, kao i jedno od najupečatljivijih oružja 20. veka, kao i neizostavni deo brojnih ratnih filmova.[1]
Ukupno ih je proizvedeno oko 1,100.000 komada svih verzija, međutim nemačke fabrike su tokom 1944 obustavile proizvodnju domaćeg „šmajsera” u korist italijanske Berete 38/42.[2]
Istorija i razvoj[uredi | uredi izvor]
Nemačka je bila pionir kao prva zemlja koja je u naoružanje uvela automat još 1918, bio je to MP18. Međutim, on nije bio savršen, a kako je vreme prolazilo, bio je već zastareo tokom 1930-ih. Sa dolaskom nacista na vlast je počelo ponovo naoružavanje nemačke vojske.
Početkom 1938. nemačka vojska je izdala zahtev za oružjem pogodnim za naoružanje posada oklopnih vozila, tj. pogodnog za dejstvo kroz otvore na njima. Preduzeće „Erfurter Maschinenfabrik“ (ERMA) je već početkom juna iste godine vojsci ponudilo MP 38 (iz kojeg je nastao MP 40). Razlog ovako brzog odgovora na zahtev leži u tome što je fabrika iz Erfurta već ranije razvijala protoripe takvih automata.
Naime, nemački konstruktor Hajnir Folmer je još dvadesetih godina pristupio rekonstrukciji automata sa slobodnim zatvaračem, MP18, čiji je plod bio automat VMP25 (Vollmer MP 25). Međutim tom automatu je nađen niz zamerki od kojih je najkarakterističnija velika dužina povratne opruge, ali je uprkos svemu odobreno njegovo dalje razvijanje. Kasniji modeli su takođe imali mane VMP 26 – loše se pokazala zaštitna obloga cevi, VMP 30 – previsoka kadenca (700 met/min).
Bez obzira na sve primedbe firma nastavlja da razvija oružje. Folmerov automat doživljava i svoju komercijalnu primenu i izvozi se pod nazivom ERMA MP (EMP, bivši VMP 31) u Bugarsku, Južnu Ameriku, kao i u Jugoslaviju. ERMA je vizionarski još 1936. prilagodila EMP zahtevima oklopnih trupa te napravila automat sa preklopnim kundakom- EMP 36. Klasični drveni kundak je zamenjen preklopnim metalnim, za sigurno držanje predviđen je pištoljski rukohvat, uklonjena je prednja drvena obloga, a za prihvat automata levom rukom predviđen je usadnik okvira, koji je zbog udobnijeg prihvata postavljen pod uglom od 30° ulevo i nagnut nešto unapred. Osigurač okvira rešen je polugom plasiranom sa zadnje strane usadnika, zadržan je sistem teleskopske obloge opruge, regulator za jedinačnu i rafalnu paljbu, a na ustima cevi ugrađena je preklopna kuka, koja je služila za kačenje o spoljnu površinu puškarnice pri dejstvu iz oklopnog vozila. Zadovoljni ovim rešenjem, pripadnici Vafen-SS-a naručili su oko 10.000 primeraka EMP 36.
Uprošćenu i poboljšanju verziju automata EMP 36, je ERMA dve godine kasnije ponudila upravo vojsci koja će je prihvatiti kao MP 38, koji je u naoružanje vojske zvanično uveden 29. juna 1938. Serijska proizvodnja je počela već iste godine, tokom koje proizvedeno 1.000-2.000 automata. Do 1. septembra 1939 kada je počeo Drugi svetski rat, vojsci je isporučeno oko 9.000 komada MP 38. Do decembra još 5.700, a do juna 1940 još 24.650. Sve ukupno, firma ERMA je za vojsku proizvela oko 40.00 automata MP 38. Uprkos niskom tempu proizvodnje, Vermaht je do početka Bitke za Francusku imao više automatskog naoružanja negoli francuska i britanska vojska zajedno.
Međutim, da bi ubrzali i olakšali proizvodnju, Nemci su počeli da razvijaju novu verziju tj. MP 40. Prvi prototip je završen decembra 1939, a proizvodnja je započeta marta 1940. Izmene su se ogledale u upotrebi aluminijuma kod pojedinih delova umesto livenog metala, kao i nešto izmenjenim spoljašnjim delovima radi lakšeg sklapanja. Prva firma koja je potpuno obustavila proizvodnju MP 38 u korist MP 40 je bila Steyr Mannlicher iz Štajera u Austriji, a sledili su je i ERMA i Henel. Do avgusta 1940 je proizvodnja porasla na 10.000 komada mesečno.
Do decembra 1941 je proizvedeno 234.750 komada MP 40, te je Vermaht u prvoj godini na istočnom frontu imao više automatskog naoružanja od Crvene Armije, kakogod to se drastično izmenilo tokom 1942 jer su sovjeti mnogo brže i lakše mogli proizvesti veći broj automata Špagin PPš-41.
Nemci su razvili i posebu verziju sa drvenim kundakom, MP 41, namenjen borbama u ruralnim uslovima. Firma Henel je serijsku proizvodnju prekinula tokom 1942, ERMA početkom 1944 dok je Steyr proizvodnju MP 40 obustavio između avgusta i oktobra 1944. Ukupno je svih verzija proizvedeno oko 1,100.000 komada.
Nemačka preduzeća su od leta 1944 započela proizvodnju italijanskih automata Bereta 38/42 koji su se pokazali kao mnogo bolji. Proizvodnja ovih automata je tekla pod oznakom „Maschinenpistole 738(i)” i do kraja rata je u nemačkim fabrikama proizvedeno oko 150.000 komada.
Zemlje korisnice[uredi | uredi izvor]
- Nacistička Nemačka
- Mađarska
- Bugarska
- Jugoslavija
- NDH
- Izrael
- Rumunija
- Španija
- Severni Vijetnam
- Republika Koreja
- Norveška
- Poljska
- Grčka
- Sovjetski Savez
- Ujedinjeno Kraljevstvo
- Zapadna Nemačka
- Iran
- Francuska
- Malezija
- Indonezija
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Sakaida 2003, str. 1114
- ^ Williams, Anthony G. (2012). Sub-Machine Gun: The Development of Sub-Machine Guns and their Ammunition from World War 1 to the Present Day. The Crowood Press UK. str. 15. ISBN 978-1-84797-293-4.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Williams, Anthony G. (2012). Sub-Machine Gun: The Development of Sub-Machine Guns and their Ammunition from World War 1 to the Present Day. The Crowood Press UK. str. 15. ISBN 978-1-84797-293-4.
- Sakaida, Henry (2003). Heroines of the Soviet Union 1941-45. str. 59. ISBN 978-1-84176-598-3.
- Axworthy, Mark (1991). The Romanian Army of World War II. Osprey Publishing. ISBN 978-1855321694.
- Bishop, Chris (2002). The Encyclopedia of Weapons of World War II. Sterling Publishing Company, Inc. ISBN 978-1586637620.
- Dunlap, Roy (1966). Ordnance Went Up Front. R & R Books. ISBN 978-1884849091.
- Fowler, William (2005). Stalingrad, the Vital Seven Days. Spellmount. ISBN 978-1862272781.
- Hobart, Frank (1975). Pictorial History of the Sub-machine Gun. Scribner Publishing. ISBN 978-0684141862.
- Hogg, Ian; Weeks, John, ur. (1977). Military Small Arms of the 20th Century. Arms & Armour Press. ISBN 978-0-85368-301-8.
- Hogg, Ian (2001). Submachine Guns. Greenhill Books. ISBN 978-1853674488.
- Ingram, Mike (2001). The MP40 Submachine Gun. Zenith Imprint. ISBN 978-0-7603-1014-4.
- Katz, Samuel (1988). Israeli Elite Units Since 1948. Osprey Publishing. ISBN 978-0-85045-837-4.
- Myatt, Frederick; Ridefort, Gerard, ur. (1992). New Illustrated Guide to Modern Rifles & Sub-Machine Guns. Smithmark Publishing. ISBN 978-0831750558.
- Neil, Grant (2015). Mauser Military Rifles. Osprey Publishing. ISBN 978-1472805942.
- Peterson, Philip (2011). Standard Catalog of Military Firearms: The Collector's Price and Reference Guide. F+W Media, Inc. ISBN 978-1440228810.
- Priestley, Rick; Cavatore, Alessio, ur. (2014). Bolt Action: World War II Wargames Rules. Osprey Publishing. ISBN 978-1782009702.
- de Quesada, Alejandro (2014). MP 38 and MP 40 Submachine Guns. Osprey Publishing. ISBN 978-1780963884.
- Rottman, Gordon L (2012). The AK-47: Kalashnikov-series Assault Rifles. Osprey Publishing. ISBN 978-1-84908-835-0.
- Willbanks, James (2004). Machine Guns: An Illustrated History of Their Impact. ABC-CLIO. ISBN 978-1851094806.
Online[uredi | uredi izvor]
- „Erma MP-38 and MP-40 submachine gun (Germany)”. World Guns. Arhivirano iz originala 04. 06. 2012. g. Pristupljeno 7. 3. 2015.
- „MP40 Manufacturers and Markings”. Medal Net. Pristupljeno 7. 3. 2015.