Mala bela čaplja

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Mala bela čaplja
Egretta garzetta
Naučna klasifikacija edit
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Aves
Red: Pelecaniformes
Porodica: Ardeidae
Rod: Egretta
Vrsta:
E. garzetta
Binomno ime
Egretta garzetta
(Linnaeus, 1766)
Podvrste

E. g. garzetta
E. g. immaculata
E. g. nigripes

Rasprostranjenost bele čaplje:
  Razmnožavanje
  Gnežđenje tokom cele godine
  Gnežđenje tokom zime

Mala bela čaplja (lat. Egretta garzetta) vrsta je ptice iz porodice čaplji (Ardeidae).

Opis[uredi | uredi izvor]

Mala bela čaplja ima sve tipične odlike čaplji: dug kljun, vrat i noge. U letu vrat drži povijen, a noge opružene. Boja i odraslih i mladih ptica je sasvim bela, dok je kljun crn, mada postoje i tamniji primerci sa plavkasto-sivim perjem.[2] Koren kljuna i stopala su žućkasti. Mužjak u bračnom perju ima na zatiljku dva duga ukrasna pera. Odrasle jedinke su duge 55–65 cm sa rasponom krila 88–106 cm, a teške su oko 500 grama.

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Ova ptica je rasprostranjena u južnoj Evropi, južnoj Africi, Maloj, Srednjoj i Istočnoj Aziji, pa preko arhipelaga sve do Australije. Evropski deo populacije živi na Pirinejskom i Apeninskom Poluostrvu, srednjoj Evropi.

Gnežđenje[uredi | uredi izvor]

Mala bela čaplja stiže krajem marta, odnosno početkom aprila, a napušta nas u septembru. Zimuje na obalama Sredozemnog mora. Gnezdo gradi po drveću i žbunju i to u kolonijama sa drugim vrstama čaplji. Ukoliko je brojnost veća, gnezdi se i sama, ali uvek u koloniji. Jaja najčešće polaže u maju. Ima ih 4-5 i zelenkasto-plavkastih su nijansi. Oba roditelja leže na jajima oko 25 dana. Posle trideset dana od izleganja, mladi napuštaju gnezdo.

Podvrste[uredi | uredi izvor]

Zavisno od podele, dve ili tri podvrste male bele čaplje su danas prihvaćene:[3]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ BirdLife International (2016). Egretta garzetta. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2019.3. International Union for Conservation of Nature. Приступљено 12. 12. 2019.  База података укључује и доказе о ризику угрожености.
  2. ^ Hancock, James; Kushlan, James A. (2010). The Herons Handbook. Bloomsbury Publishing. стр. 175—180. ISBN 978-1-4081-3496-2. 
  3. ^ Egretta garzetta on Avibase

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]