Milenijumski krst
Milenijumski krst je 66 metara visok krst na vrhu planine Vodno (1.066 m) koja se uzdiže iznad Skoplja,[1][2] Severna Makedonija i predstavlja najviši krst na svetu.[3] Krst je izgrađen 2002. godine[1][4] povodom 2000. godišnjice Hrišćanstva u Makedoniji i svetu.[5] Milenijumski krst se može videti sa udaljenosti od 30 km.
Konstrukcija[uredi | uredi izvor]
Izgradnja je počela 2002. godine i finansirala ju je nekanonska Makedonska pravoslavna crkva, Makedonska vlada i donatori iz Makedonije i celog sveta. Krst je izgrađen na najvišoj tački planine Vodno na mestu Krstovar — što je turski naziv za „Mesto krsta“ jer je tamo bio manji krst pre Milenijumskog krsta. Osmog septembra 2008. godine, na dan nezavisnosti Republike Makedonije u krst je ugrađen lift. U 2009. otvoren je restoran i suvenirnica pored krsta.
Spomenik je zasnovan na rešetkastom dizajnu, sličnom Ajfelovom tornju i ima tradicionalni oblik hrišćanskog krsta bez drugih dodataka ili elemenata.[3] Izgrađena je na platformi sa dvanaest stubova koja simbolično predstavlja dvanaest apostola.[5] Unutar krsta se nalazi lift do najvišeg nivoa za pogled na Skoplje.[3] Sa južne strane grada panoramom Skoplja dominira visoki Milenijumski krst na vrhu planine Vodno.[6][7] Spomenik je vidljiv iz skoro svih delova prestonice, a njegovo prisustvo se oseća u šetnjama gradskih stanovnika ili ljudi koji ulaze u grad jer privlači pažnju.[1][5] Noću se krst može videti kao prekriven hiljadama svetala.[6][1][5]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Nakon raspada Jugoslavije i nezavisnosti Makedonije, različite etničke i religijske grupe u zemlji nadmetale su se jedna sa drugom da ostave svoj trag na urbanom pejzažu Skoplja, posebno nakon međuetničkog sukoba 2001.[8][4][7]
U avgustu 2002. održana je ceremonija posvećenja Milenijumskom krstu i prisustvovalo je 70.000 ljudi.[2] Izgradnja spomenika završena je 2019. godine.[7]
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Pogled na Milenijumski krst iz centra Skoplja -
Žičara -
Milenijumski krst 2015.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ а б в г Ragaru, Nadege (2008). „The Political Uses and Social Lives of "National Heroes": Controversies over Skanderbeg's Statue in Skopje”. Südosteuropa. 56 (4): 529. Архивирано из оригинала 2019-02-22. г. Приступљено 2019-03-06.
- ^ а б Ramet, Sabrina P. (2005). „The Politics of the Serbian Orthodox Church”. Ур.: Vjeran, Pavlaković; Ramet, Sabrina P. Serbia Since 1989: Politics and Society Under Milošević and After. University of Washington Press. стр. 269. ISBN 9780295802077.
- ^ а б в Kosiński, Wojciech (2014). „Miasto-świadek historii: dobro i zło, piękno i brzydota” (PDF). Przestrzeń I Forma. 2.
- ^ а б Koziura, Karolina (2014). „The struggle over memory hidden in the contemporary cityscape: the example of Skopje 2014, Macedonia” (PDF). Journal of Urban Ethnology: 108. Архивирано из оригинала (PDF) 06. 03. 2019. г. Приступљено 22. 05. 2023.
- ^ а б в г Vangeli, Anastas (2010). „Religion, Nationalism and Counter-secularization: The Case of the Macedonian Orthodox Church”. Identity Studies in the Caucasus and the Black Sea Region. 2.
- ^ а б Thiessen, Ilka (2018). „Life among Statues in Skopje”. Ур.: Montgomery, David W. Everyday Life in the Balkans. Indiana University Press. стр. 256. ISBN 9780253038203.
- ^ а б в Poposki, Zoran; Todorova, Marija (2016). „Public Memory in Post-Conflcitt Skopje: Civic Art as Resistance to Narratives of Ethnicity and Disintegration”. Ур.: O'Rawe, Des; Phelan, Mark. Post-conflict performance, film and visual arts: Cities of memory. Springer. стр. 100. ISBN 9781137439550.
- ^ Čamprag, Nebojša (2019). „Identity Struggle in Post-Socialist City: Re-Imagineering Belgrade, Remodelling Skopje”. Ур.: Doğan, Evinç. Reinventing Eastern Europe: Imaginaries, Identities and Transformations. Transnational Press London. стр. 106. ISBN 9781910781876.
