Pravo
| Ovom članku ili jednom njegovom delu je potrebno prerađivanje.
|
Pravo se može nazvati sistemom normi ljudskog ponašanja koje propisuje i u slučaju kršenja sankcioniše država. Pravo međutim svoje izvore ima u moralu,običajima, etici i naročito pravdi.
Ovo dvojno lice prava je tema viševekovne rasprave o tome da li se pravom mogu nazvati i oni sistemi normi koje propisuje nelegitimna ili nepravedna vlast. Za pravnike pozitiviste i ovi sistemi se mogu nazvati pravom (ukoliko ih državna vlast sprovodi dovoljno efikasno), dok za jusnaturaliste ovi sistemi se ne mogu nazvati pravom u punom smislu te reči.
U pravnoj teoriji i filozofiji pravo se određuje ne samo kao idealna, duhovna pojava, tj. kao skup misli, već i kao realna pojava. Realne pojave su one koje imaju i vremensku i prostornu dimenziju. Kao realna pojava, pravo je vezano za ljude i njihovu psihu, kao i za njihovo društvo.
Postoji više različitih pravaca u pravnoj filozofiji. Ipak, najčešći su:
- Jusnaturalizam: za koji je pravo etička pojava.
- Legalizam i normativizam: pravo je skup normi kao psiholoških ili logičko-jezičkih pojmova.
- Socijalizam: Za koje je pravo socijalno-materijalna kategorija.
Marksistički pisci vide pravo kao volju vladajuće klase sa ciljem da se održi dati društveni poredak.
Sva ova gledišta se svode na jedno da pravo reguliše društvene odnose u kojima može doći do povrede opštedruštvenog interesa, zajedničkih interesa svih članova društva. Ovi zajednički interesi prema jednima sastoje u redu, drugima u miru, a trećima u pravdi.
Postoji nekoliko vrsta prava kao što su:
- Ustavno pravo
- Obligaciono pravo
- Građansko pravo
- Porodično pravo
- Krivično pravo
- Rimsko pravo
- Poslovno pravo
- Nasljedno pravo
- Ekološko pravo
- Upravo pravo
- Radno i socijalno pravo
[uredi] Videti još