Sukcinska kiselina

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sukcinska kiselina
Nazivi
IUPAC naziv
Butandionska kiselina
Drugi nazivi
etan-1,2-dikarboksilna kiselina
Identifikacija
3D model (Jmol)
ChEBI
ChemSpider
DrugBank
ECHA InfoCard 100.003.402
E-brojevi E363 (antioksidansi, ...)
UNII
  • C(CC(=O)O)C(=O)O
Svojstva
C4H6O4
Molarna masa 118,09 g·mol−1
Gustina 1,56 g/cm3[3]
Tačka topljenja 184 °C (363 °F; 457 K)
Tačka ključanja 235 °C (455 °F; 508 K)
58 g/L (20°C)[3]
Kiselost (pKa) pKa1 = 4.2
pKa2 = 5.6
Opasnosti
Tačka paljenja 206°C[3]
Srodna jedinjenja
Drugi anjoni
natrijum sukcinat
propionska kiselina
malonska kiselina
buterna kiselina
maleinska kiselina
tartaratna kiselina
fumarna kiselina
pentanska kiselina
glutarna kiselina
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

Sukcinska kiselina (butandionska kiselina, ćilibarna kiselina) je dikarboksilna kiselina. Sukcinska kiselina je bela čvrsta materija, bez mirisa. Ona je diprotična kiselina. Sukcinat učestvuje u ciklusu limunske kiseline, procesu kojim se oslobađa energija. Njeno ime je izvedeno iz lat. succinum, sa značanjem ćilibar, iz čega se ova kiselina može dobiti. Jantarna kiselina ima snažno ljekovito djelovanje bez izazivanja nuspojava i ovisnosti. Kiselina ima glavni učinak na poboljšanje ćelijskih procesa u organizmu, održavanje vitalne aktivnosti ćelija, nervnog i endokrinog sistema, bubrega, jetre i srca, otporna je na stres, jača imunitet, neutrališe otrove povezane sa pušenjem, alkoholom, zahvaljujući tome postoji je potpuna asimilacija potrebnih mikroelemenata hrane, vitamina, aktiviraju se važni enzimi, proizvodi se inzulin.[4]

Produkcija i reakcije[uredi | uredi izvor]

Ćilibarna kiselina je originalno dobijena iz ćilibara mlevenjem i destilacijom u pešćanom kupatilu. U prošlosti je uglavnom spoljašnje korištena za tretman reumatičnih bolova, i unutrašnje za lečenje okorelih slučajeva gonoreje.

Sukcinska kiselina se proizvodi na nekoliko načina. Česti industrijski putevi su hidrogenacija maleinske kiseline, oksidacija 1,4-butanediola, i karbonilacija etilen glikola.[5]

Sukcinska kiselina se može konvertovati u fumarnu kiselinu oksidacijom. Dietil estar je supstrat u Stobijevoj kondenzaciji. Dehidratacija sukcinske kiseline proizvodi sukcinski anhidrid.[6]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  уреди
  2. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. ^ а б в г д Record in the GESTIS Substance Database from the IFA
  4. ^ „Sukcinska kiselina healthy-food-near-me.com”. 
  5. ^ Boy Cornils, Peter Lappe "Dicarboxylic Acids, Aliphatic" in Ullmann's Encyclopedia of Industrial Chemistry 2006, Wiley-VCH, Weinheim. . doi:10.1002/14356007.a08_523.  Недостаје или је празан параметар |title= (помоћ)
  6. ^ Fieser,, Louis F. E. L. Martin, R. L. Shriner, and H. C. Struck (1932). „Succinic Anhydride”. Org. Synth. 12: 66. ; Coll. Vol., 2, стр. 560 

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]