Unknown Pleasures

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Unknown Pleasures
Studijski album: Joy Division
Izdat15. jun 1979.
Snimljenod 1. do 17. aprila 1979.
StudioStrawberry,
Stokport
Žanr
Trajanje39:24
IzdavačFactory Records
ProducentMartin Hanet
Diskografija
An Ideal for Living
(1978) 		Unknown Pleasures
(1979) 		Closer

(1980)

Unknown Pleasures je prvi album engleske post-pank grupe Joy Division. Album je objavljen u junu 1979. godine.

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Joy Division je nastao u Salfordu 1976. tokom prvog talasa pank roka. Bernard Samner i Piter Huk su odvojeno prisustvovali nastupu Sex Pistols u Manchester Lesser Free Trade Hall o4. juna 1976. i obojica su prihvatili jednostavnost, brzinu i agresivnost tog benda.[1]Oformivši bend sa prijateljem Terijem Mejsonom na bubnjevima, Samnerom na gitari i Hukom na basu, oglasili su se za pjevača. Ijan Kertis, koga su Samner i Huk već poznavali, prijavio se i, bez potrebe za audicijom, primljen je.[2] Nakon brojnih promjena bubnjara, Stiven Moris se pridružio bendu u to vrijeme pod nazivom Varšava u avgustu 1977. Da bi izbjegli zabunu sa londonskim pank bendom Warsaw Pakt, preimenovali su se u Joy Division krajem 1977. godine.[3] Nakon potpisivanja ugovora o snimanju sa RCA Records početkom 1978, Joy Division je snimio neke demo snimke; međutim, bili su nezadovoljni načinom na koji je njihova muzika miksovana i tražili su da budu oslobođeni ugovora.[4][5] Prvo izdanje benda bio je EP An Ideal for Living, koji je objavljen u junu 1978. Na televiziji su debitovali u lokalnoj emisiji vesti Tonija Vilsona Grandada Reports u septembru 1978.[6] Prema Huku, bend je dobio ponudu od 70.000 funti od Genetic Records u Londonu.[7] Međutim, menadžer benda Rob Greton, obratio se Vilsonu u vezi sa izdavanjem albuma za njegovu izdavačku kuću Factory Records.[8] Vilson je objasnio da je Greton izračunao da bi, s obzirom na Factory-evu podjelu profita 50/50, bend mogao da zaradi što više novca sa indi izdavačkom kućom nego potpisujući ugovor sa nekom kompanijom. Vilson je dodao da je jedan od Gretonovih glavnih razloga za približavanje Factory kući bio taj da „ne bi morao svake nedjelje da ulazi u voz za London i 'razgovara sa grumenima'. Niko nije mogao da koristi riječ 'kokni' sa toliko prezira kao Rob„.[8] Greton je procenio da bi produkcija albuma koštala 8.000 funti; međutim, Vilson je 2006. rekao da je početni trošak završio na 18.000 funti.[8]

Izdanje[uredi | uredi izvor]

Unknown Pleasures je prvobitno štampan u tiražu od 10.000 primjeraka,[9] pri čemu je 5,000 kopija prodanio u prve dvije sedmice poslije objavljivanja,[10] a još 10.000 primjeraka je prodato u narednih šest meseci. U početku, prodaja bila je spora sve dok nije objavljen singl koji nije sa albuma, "Transmission", a neprodati primjerci su zauzeli kancelariju Factory Records-a u stanu suosnivača izdavačke kuće Alana Erasmusa.

Nakon objavljivanja "Transmission", Unknown Pleasures su se rasprodali od prvobitne štampe, što je podstaklo dalja štampanja. Unknown Pleasures je stvorio približno 50.000 funti profita, koji će biti podijeljen između Factory Records i benda; međutim, Toni Vilson je većinu ove zarade potrošio na fabričke projekte.[11] Završetkom kritike hvaljene promotivne turneje koja podržava Buzzocks u novembru 1979. godine, Unknown Pleasures je bio blizu 15.000 prodatih primjeraka.[12]

Spisak pjesama[uredi | uredi izvor]

Prva strana
№ Naziv Trajanje
1. Disorder   3:36
2. Day of the Lords   4:48
3. Candidate   3:05
4. Insight   4:30
5. New Dawn Fades   4:48
6. She's Lost Control   3:56
7. Shadowplay   3:54
8. Wilderness   2:38
9. Interzone   2:16
10. I Remember Nothing   5:53
Ukupno trajanje:
39:28

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ott 2004, str. 6. sfn greška: više ciljeva (3×): CITEREFOtt2004 (help)
  2. ^ Savage, Jon. "Joy Division: Someone Take These Dreams Away". Mojo. July 1994.
  3. ^ Reynolds 2009, str. 111.
  4. ^ Ott 2004, str. 42. sfn greška: više ciljeva (3×): CITEREFOtt2004 (help)
  5. ^ Gimarc 2005, str. 135.
  6. ^ Curtis 1995, str. 202.
  7. ^ "30 Years of Joy 1979–2009". NME. London: IPC, 20 June 2009. 24–27
  8. ^ a b v Wilkinson, Roy. "Ode to Joy". Mojo Classic: Morrissey and the Story of Manchester. 2006.
  9. ^ Curtis 2007, str. 77
  10. ^ Ott, Chris (31. 3. 2004). Joy Division's Unknown Pleasures. A&C Black. str. 87. ISBN 978-0-82641-549-3. 
  11. ^ 2004, str. 90.
  12. ^ 2004, str. 99-100.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Unknown_Pleasures&oldid=26790815”