Urinarna inkontinencija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Urinarna inkontinencija
Video animacija
Klasifikacija i spoljašnji resursi
Specijalnosturologija
Patient UK[https://patient.info/doctor/urinary-incontinence-pro urinary-incontinence-pro Urinarna inkontinencija]

Inkontinencija mokraće, urinarna inkontinencija ili nevoljnog oticanja mokraće je nemogućnost kontrolisanja mokrenja, ili zadržavanja mokraće, koja se manifestuje u rasponu od povremenog „bežanja“ mokraće do potpune nemogućnosti zadržavanja mokraće.[1]

Češća je pojava kod starijih osoba, posebno žena, ali i mlađih nakon porođaja. Noćna inkontinencija je povezana sa nedozrelim delom živčanog sistema koji služi kao kontrola mokrenja. Kod dece se mogu naći simptomi inkontinencije, međutim to je sasvim normalno u tim godinama rasta jer to nije inkontinencija već neistreniranost bešike. To naravno ne isključuje mogućnost da deca mogu dobiti inkontinenciju. Ona kod dece može biti udružena sa infekcijama, malformacijama mokraćnog trakta, nervnog sistema, te ozledama kičme.[2]

Uvećana prostata je najčešći uzrok inkontinencije kod muškaraca nakon 40 godina starosti. U nekim slučajevima kancer prostate isto tako može da bude vezan za urinarnu inkontinenciju. Isto tako lekovi i radijacija koji se koriste za lečenje raka prostate mogu da uzrokuju inkontinenciju.[3]

Inkontinencija može biti uzrokovana stresom, kao i drugim psihološkim uzrocima kao i mentalnom konfuzijom, nedovoljnim kretanjem, konzumiranjem alkohola, kafe, cigareta (pogotovo uz pušački kašalj), prevelikim unosom tečnosti, te posledica uzimanja nekih lekova kao što su antidepresivi, diuretici, antiholinergici.[4]

Fiziologija[uredi | uredi izvor]

Proces mokrenja uključuje dve faze:

  • fazu punjenja i spremanja, kada se bešika puni mokraćom iz bubrega
  • fazu pražnjenja, odnosno mokrenja.

Istezanjem zida, mokraćna bešika se prilagođava zapremini mokraće bez značajnijeg porasta pritiska. Prvi osećaj nagona na mokrenje nastaje pri količini od oko 150-200 ml mokraće u bešiki. Zdrava osoba prosečno može da zadrži oko 350 do 550 ml mokraće. Pražnjenje bešike je zavisno od sposobnosti mišića bešike (detruzora) da, u koordinaciji s opuštanjem mišića zatvarača (sfinktera), izbace mokraću iz bešike.

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Na globalnom nivou do 35% stanovništva starije od 60 godina pati od nevoljnog ozticanja mokraće. Oko 8-10% celokupnog stanovništva Evrope povremeno ili stalno ima problem sa nevoljnim odilaženjem mokraće.[5]

U 2014, curenjem mokraće bilo je pogođeno je između 30% i 40% osoba starijih od 65 godina koje žive u svojim kućama ili stanovima u Sjedinjenim Američkim Državama.[6]

Dvadeset i četiri posto starijih odraslih osoba u SAD ima umerenu ili ozbiljnu inkontinenciju mokraće koja zahteva medicinski tretman.[6]

Faktori rizika[uredi | uredi izvor]

U alkoholisanom stanju izazvana inkontinencija mokraće

Na pojavu nevoljnog oticanja mokraće mogu da utiču sledeći faktori rizika:

  • gojaznost i težak fizički rad
  • spad (spuštanje) genitalnih organa kod žena
  • česte upale mokraćnih kanala i bešike
  • šećerna bolest
  • oštećenja i povrede kičmenog stuba
  • nervne bolesti (multipla skleroza, šlog)
  • urođena slabost mišića i omotača karličnog dna.[5]
  • zloupotreba alkohola i psihoaktivnih supstanci.

Tipovi urinarne inkontinencije[uredi | uredi izvor]

Najčešći tipovi inkontinencije s obzirom na uzrok su:

Stresni tip

Stresna (statička) inkontinencija nastaje zbog slabosti mišića dna karlice i povećane mobilnosti zatvaračkog mehanizma mokraćne cevi

Urgentni tip

Urgentna inkontinencija ili nevoljni tip inkontinencije nastaje kod osoba s normalnim anatomskim odnosima, zbog nestabilnosti mišića detruzora, najčešće je uzrokovana infekcijom. Nevoljnom gubitku mokraće prethodi snažan nagon ili poziv na mokrenje zbog povišene aktivnosti i grčenja mišića mokraćne bešike (detruzora). Ovo se najčešće događa kada osoba pere ruke u hladnoj vodi, čuje šum vode ili pre odlaska u toalet. Ove osobe po pravilu imaju česte pozive na mokrenje i ustaju više puta u toku noći radi odlaska u toalet.[5]

Ostali tipovi
  • Prelivna inkontinencija – nastaje kod osoba s opstrukcijom vrata mokraćne bešike uvećanom prostatom, kod kojih mokraća kaplje iz prepunjene bešike
  • Neuropatska inkontinencija – nastaje zbog neuroloških oštećenja te proizašle pojačane refleksije mišića detruzora ili smanjenog tonusa sfinktera, najčešće zbog kombinacije tih stanja.

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Najčešći pregledi koji se rade kada se ispituje nevoljno oticanje mokraće su:

  • Anamneza — detaljan razgovor sa pacijentom.
  • Pregled mokraće i urinokulture (analiza na prisustvo bakterija).
  • Opšti klinički pregled.
  • Posebni specijalistički pregledi (ginekolog, urolog, neurolog).
  • Vođenje liste mokrenja, popunjavanje upitnika za STRES i URGE skor.
  • Posebni testovi objektivizacije inkontinencije.
  • Urodinamska ispitivanja (profiometrija, cistometrija i urofloumetrija).[5]

Terapija[uredi | uredi izvor]

Mehanički uređaji

Proteze za vaginalnu potporu (peseri) su u upotrebi već duže vreme. Iako se oni primarno koristi za lečenje prolapsa karličnih organa, našli su primenu i u lečenje urinarne inkontinencije.[7][8]

Neke od mogućih prednosti uređaja za vaginalnu potporu su u tome što oni mogu potencijalno biti primjnjivi kod većine inkontinentne populacije, jer imaju blage nuspojave i ne zahtevaju nikakva posebna ispitivanja (npr urodinamička ispitivanja).[7]

Ovi uređaji nejčešće definitivno rešavaju problem, ali ako se problem pogorša, očuvano pacijentovo zdravlje može sprečiti svaku hiruršku intervenciju. Kako ovi uređaji ne koriguju unutarašnji nedostatak sfinktera možda neće pomoći hipermobilnim pacijentima.[7]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Managing Urinary Incontinence". National Prescribing Service, available at https://jamanetwork.com/journals/jama/fullarticle/188273
  2. ^ merck.com > Polyuria: A Merck Manual of Patient Symptoms podcast. Last full review/revision 1. 9. 2009 by Seyed-Ali Sadjadi, MD
  3. ^ What is urinary incontinence? Family Doctor. Retrieved on 2010-03-02
  4. ^ Faiena I, Patel N, Parihar JS, Calabrese M, Tunuguntla H. Conservative Management of Urinary Incontinence in Women. Rev Urol. 2015;17(3):129–139.
  5. ^ а б в г Botić, Olivera. „Nevoljnog oticanja mokraće” (PDF). Klinike za ginekologiju i akušerstvo Kliničkog centra Novi Sad. Архивирано из оригинала (PDF) 08. 05. 2018. г. Приступљено 3. 3. 2018. 
  6. ^ а б U.S. DEPARTMENT OF HEALTH AND HUMAN SERVICES (1. 6. 2014). „Prevalence of Incontinence Among Older Americans” (PDF). CDC. Приступљено 23. 8. 2014. 
  7. ^ а б в Lipp A, Shaw C, Glavind K. Mechanical devices for urinary incontinence in women. Cochrane Database Syst Rev. 2014 CD001756. [PubMed] [Google Scholar] [Ref list]
  8. ^ Staskin D, Bavendam T, Miller J, et al. Effectiveness of a urinary control insert in the management of stress urinary incontinence: early results of a multicenter study. Urology. 1996;47:629–636. [PubMed] [Google Scholar] [Ref list]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Klasifikacija
Spoljašnji resursi
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).