Uveitis

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Uveitis
Hipopion - gnojni sadržaj u prednjoj očnom delu kod prednjeg uveitisa, vidljiv kao žućkaste eksudate
Klasifikacija i spoljašnji resursi
Specijalnostoftalmologija
MKB-10H20
MKB-9-CM364
DiseasesDB13676
eMedicineoph/580 emerg/284
Patient UK[https://patient.info/doctor/uveitis uveitis Uveitis]
MeSHD014605

Uveitis je upala srednje ovojnice oka uveje, koja se sastoji od dužice (lat. iris), staklastog tela (lat. corpus ciliare) i žilnice (lat. chorioidea). Uveitis je prema procjenama odgovoran za oko 10% sljepoća u SAD-u.[1] Uveitis je ozbiljna bolest jer može ugroziti život za razliku od većine ostalih bolesti oka, jer remeti ishranu oka preko krvnih sudova uvee. Problemi povezani s uveitisom su često podcenjeni, iako je uveitis treći vodeći uzrok slepila. Zbog bliskog anatomskog smeštaja, upala zadnjeg dela zahvata i mrežnjaču (retinu) pa nastaje poseban oblik upale — horioretinitis. Uveitis se može proširiti i u unutrašnjost oka (pa nastaje endoftalmitis) ili zahvatiti celu očnu jabučicu (pa nastaje panoftalmitis). Osnovni simptomi bolesti su bol i zamagljen vid.[2]

Anatomija[uredi | uredi izvor]

Srednji omotač ili ovojnica oka koja izgleda kao lopta sastavljena od tri sloja: spoljašnjeg sloja sa beonjačom i rožnjačom, unutrašnjeg sloja mrežnjača, između kojih se nalazi treći sloj — uvea.

Uvea se sastoji od: dužice (obojenog dela oka), cilijarnog ili zrakastog tela (odgovornog za stvaranje očne vodice i akomodaciju oka) i horoidee (lat. chorioidea) mreže krvnih sudova koji su smešteni u retini i beonjači.

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Uveitis se prema anatomskoj lokalizaciji upale deli na prednji (lat. uveitis anterior), središnji, stražnji (lat. uveitis posterior) i panuveitis koji zahvaća sve slojeve uveje.[3]

  • Prednji uveitisi ili zapaljenje dužice i zrakastog tela — obuhvataju između dvije trećine i 90% uveitisa. Nazivaju se iritis, ako zahvaćaju dužicu ili ciklitis ako upala zahvata staklasto telo. Ipak najčešće dolazi do iridociklitisa, tj. upale oba (dužice i staklastog tela), anatomski vrlo bliska dela oka. Ovo stanje se može pojaviti kao jedna epizoda koja se odgovarajućim lečenjem povlači, no može biti i rekurirajuće ili hronične prirode. Simptomi uključuju crvenilo oka, upaljenu spojnicu, bol i slabljenje vida. Znakovi uključuju proširene cilijarne žile, prisustvo stanica i zamućenja u prednjoj sobici, te precipitate na stražnjoj površini rožnjače.
  • Intermedijarni uveitis (lat. pars planitis) – odnosi se na vitritis (pojava upalnih stanica u staklastom tijelu) ili na upalu koja zahvaća cilijarni kolut (lat. pars plana).
  • Stražnji uveitis je upala žilnice, ali u većini slučajeva i mrežnjače. Chorioiditis ako je samo žilnica upaljena, ili chorioretinitis ako je i mrežnjača oka zahvaćena.
  • Panuveitis je upala svih delova uveje.

Uveitis prema kliničkom toku može biti akutan, subakutan ili hroničan, a prema patohistološkom nalazu negranulomatozan ili granulomatozan.

Znakovi i simptomi[uredi | uredi izvor]

  • Crvenilo oka
  • Zamućenje vida
  • Osjetljivost na svjetlo
  • Tamne putujuće mrlje uzduž vidnog polja
  • Bol

Stanja povezana s uveitisom i uveitički sindromi[uredi | uredi izvor]

Brojna stanja mogu biti povezana s uveitisom, uključujući sistemske bolesti kao i sindrome povezane s okom. Približno pola slučajeva prednjeg uveitisa javlja se u stanjima i sindromima s kojima se ne može povezati. Međutim, uveitis je često deo sindroma povezanog s HLA-B27. Relativan rizik od razvoja ove bolesti prisustvom ovog tipa HLA alela iznosi približno 15%.[4]

Sistemske bolesti povezane s uveitisom[uredi | uredi izvor]

Uzrok uveitisa mogu biti mnoge sistemske bolesti kao i sindromi povezani s okom.[5] Neki od uzroka su:

Infektivni uzročnici[uredi | uredi izvor]

Uveitis može (normalno) biti imunološki odgovor na infekciju unutar oka. Kod manjeg dela pacijenata s uveitisom moguće su ove infekcije:

Uveitički sindromi[uredi | uredi izvor]

U mnogo slučajeva uveitis nije povezan sa sistemskim stanjima: upala je ograničen na oko. U nekim od ovih slučajeva prezentacija oka je karakteristična za opisane sindrome i uključuje sljedeće dijagnoze:

  • Akutna stražnja multicentrična plakoid pigmentna epiteliopatija
  • Birdshot retinokoroidopatija
  • Fuchsov heterohromni iridociklitis
  • Multicentrični koroiditis i sindrom panuveitisa
  • Sindrom multiplih prolaznih bijelih tačkica
  • Punktalna unutarnja koroidoptija
  • Serpiginozni koroiditis

Maskirani sindromi[uredi | uredi izvor]

Maskirani sindromi su oftalmološki poremećaji koji se klinički manifestuju, ili kao prednji ili kao stražnji uveitis, ali nisu primarno upalni. Najčešći su sljedeći:

  • Prednji segment
    • Intraokularno strano tijelo
    • Juvenilni ksantogranulom
    • Leukemija
    • Maligni melanom
    • Odvajanje mrežnice
    • Retinoblastom
  • Stražnji segment
    • Limfom
    • Maligni melanom
    • Multipla skleroza
    • Sarkom retikularnih stanica
    • Retinitis pigmentosa
    • Retinoblastom

Lečenje[uredi | uredi izvor]

Prognoza je dobra kada se brzo postavi dijagnoza i započne lečenje, ali kod nelečenih može dovesti do ozbiljnih komplikacija kao što su katarakta, glaukom, edem retine ili trajni gubitak vida. Obično se leči glukokortikosteroidima u obliku kapi za oči (npr. prednizolon acetat) ili peroralno tabletama prednizolona. Pre davanja kortikosteroida potrebno je isključiti ulkus rožnice pomoću bojenja fluoresceinom. U lečenju se još koriste midrijatici atropin ili homatropin koji kod iridociklitisa smanjuju bolnost i eksudaciju iz dužice.

Antimetaboliti, kao što je metotreksat, se često koriste kod teških slučajeva uveitisa. Eksperimentalno lečenje infuzijama infliksimaba se takođe pokazalo korisnim.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Schwartzman, Sergio (2007). „Inflammatory eye disease: an expert interview with Sergio Schwartzman”. MD Medscape Rheumatology. 
  2. ^ Khurana AK. Ophthalmology. 3rd edition, New Age International (P) Limited; 2003:345.
  3. ^ Jabs, Douglas; et al. (2005). „Standardization of Uveitis Nomenclature (SUN) Working Group. Standardization of uveitis nomenclature for reporting clinical data. Results of the First International Workshop.”. Am J Ophthalmol. 140: 509—516. 
  4. ^ Tabele 5-7 u: Mitchell, Richard Sheppard; Kumar, Vinay; Abbas, Abul K.; Fausto, Nelson. Robbins Basic Pathology (8th изд.). Philadelphia: Saunders. ISBN 978-1-4160-2973-1. 
  5. ^ White G. „Uveitis and Eye Inflammation”. 

Литература[uredi | uredi izvor]

  • Mitchell, Richard Sheppard; Kumar, Vinay; Abbas, Abul K.; Fausto, Nelson. Robbins Basic Pathology (8. изд.). Philadelphia: Saunders. ISBN 978-1-4160-2973-1. 


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).