Zajcevljevo pravilo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Zajcevljevo pravilo je empirijsko (eksperimentalno utvrđeno) pravilo za predviđanje glavnog proizvoda u reakciji eliminacije. Ruski hemičar Aleksandar Zajcev je proučavajući reakcije eliminacije došao do sledećeg zaključka: alken koji nastaje u najvećoj količini je onaj u kome je dvostruka veza između ugljenika odlazeće grupe i susednog C atoma sa manjim brojem vodonikovih atoma. Na primer, kada se 2-jodobutan tretira alkoholnim rastvorom KOH, glavni proivod je 2-buten, a takođe, u manjim količinama, nastaje i 1-buten.[1]

Primer Zajcevljevog pravila

Zajcevljevo pravilo predviđa da je u reakcijama eliminacije preferentni proizvod najstabilniji alken - tipično onaj koji je u najvećoj meri supstituisan. Ovo pravilo je efektino u predviđanju preferentnog proizvoda mnogih reakcija eliminacije, mada postoji i niz izuzetaka. Nekada zbog stereohemije ili sternog efekta nastaje malo ili uopšte ne nastaje Zajcevljev proizvod.[2][3]

Primer 1
Primer 2

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Lehman, John (2009). Operational Organic Chemistry (4th изд.). Upper Saddle River, NJ: Pearson Education. стр. 182. ISBN 978-0-13-600092-1. 
  2. ^ Clayden, Jonathan; Greeves, Nick; Warren, Stuart; Wothers, Peter (2001). Organic Chemistry (I изд.). Oxford University Press. ISBN 978-0-19-850346-0. 
  3. ^ Morrison Robert Thornton; Boyd Robert Neilson (2006). Organic chemistry. Engelwood Cliffs, New Jersey: Prentice Hall. ISBN 8120307658. 

Literatura[uredi | uredi izvor]


Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]