Kikinda

Koordinate: 45° 49′ 33″ S; 20° 27′ 40″ I / 45.82572° S; 20.46120° I / 45.82572; 20.46120
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kikinda
Kolaž slika Kikinde (Manastir Svete Trojice, Gradska kuća, Zgrada Rotonda, Replika mamuta Kike, Fontana „ Porodica", Zgrada Velikokikindskog Dištrikta, Vila Rizenfelder, Stari vodotoranj)
Administrativni podaci
Država Srbija
Autonomna pokrajina Vojvodina
Upravni okrugSevernobanatski
GradKikinda
Stara imenaVelika Kikinda
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2022.32.084
 — gustina169,76 st./km2
Aglomeracija (2022.)49.326
Geografske karakteristike
Koordinate45° 49′ 33″ S; 20° 27′ 40″ I / 45.82572° S; 20.46120° I / 45.82572; 20.46120
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina73 m
Površina189 km2
Kikinda na karti Srbije
Kikinda
Kikinda
Kikinda na karti Srbije
Ostali podaci
GradonačelnikNikola Lukač (SNS)
Poštanski broj23300
23301
23302
23304
23306
23307
Pozivni broj0230
Registarska oznakaKI
Veb-sajt
www.kikinda.org.rs

Kikinda je gradsko naselje u Srbiji i administrativni centar Severnobanatskog okruga. Prema popisu iz 2022. bilo je 32.084 stanovnika, dok je u široj oblasti grada Kikinde živelo 49.326 ljudi.

Nazivi[uredi | uredi izvor]

Do kraja Drugog svetskog rata grad je nosio ime Velika Kikinda. Kikinda je poznata po još nekim nazivima na drugim jezicima: mađ. Nagykikinda, nem. Großkikinda, rum. Chichinda Mare. Prvi zapis sa nazivom Kikinda potiče iz 15. veka i to u latinskim imenskim oblicima Kewkend i Nagkeken.[1] Ovo je od kasnijih mađarskih autora protumačeno kao „Kökényd“. Međutim, etimološko značenje naziva nije do kraja objašnjeno. Najčešće se naziv povezuje sa mađarskom reči „kökény“ (trnjina) i starim slovenskim korenom „kik“ (glava).

Istorija[uredi | uredi izvor]

Po arheološkim nalazima, na mestu Kikinde bila su stara naselja, a 1423. godine, kao dobro Ugarskih kraljeva, spominje se mesto Nagkeken (što se tumači kao Nađ Kekenj). Takođe se 1462. pominje naziv Kewkend.

Naseljavanje[uredi | uredi izvor]

Između 1750. i 1753. godine Srbi naseljavaju područje u dolini rečice Galacke (ogranak Moriša). Predvodnik prvih doseljenika je Kristifor Kenđelac. Bio je to prvi talas naseljavanja. Kikinda je dosta napredovala sredinom 18. veka. Već 1753. dobila je poštansku stanicu i postala je sedište Banatske srpsko-grčke privilegovane kompanije, a 1754. je dobila prvu osnovnu školu i postala sedište banatske milicije. Privilegovanim distriktom je postala 1774, a krajem veka je bila najveće naselje u današnjem srpskom delu Banata. Prva pozorišna predstava odigrana je na nemačkom 1796. Srbi su uglavnom došli iz Semlaka, Nađlaka, Čanada i drugih mesta duž Moriša i Tise. Drugi talas naseljavanja desio se krajem 18. i početkom 19. veka. Tada su se naselili i Nemci, Mađari, Jevreji, Italijani i Francuzi. U vreme najezde Osmanlija i Kikinda je, kao i cela Vojvodina, bila utočište prognanom stanovništvu.[2]

Velikokikindski dištrikt[uredi | uredi izvor]

Godine 1774. carica Marija Terezija osniva Velikokikindski dištrikt (feudalna upravna jedinica). Kikinda postaje središte dištrikta, u kojem je bilo još devet naselja. Iste 1774. godine austrijski carski revizor Erler konstatuje (po starom!) da Velika Kikinda još pripada Tamiškom okrugu, Čanadskog distrikta. Tu su podupravni podured, poštanska kambijatura i održava se vašar a stanovnici su Srbi.[3] Ovaj događaj presudan je za istoriju Kikinde, jer tada počinje njen uspon zahvaljujući privilegijama u oblasti ekonomije, sudstva i politike. Povelja o formiranju dištrikta čuva se u kikindskom Arhivu. Dištrikt je ukinut 1876. godine.

Kraj 19. i početak 20. veka[uredi | uredi izvor]

Godine 1893, dobija status slobodnog kraljevskog grada. Do početka Prvog svetskog rata, grad prolazi kroz period uspona i razvoja u privrednom, kulturnom, ekonomskom, društvenom i urbanom smislu. Upravo u ovom periodu formirano je gradsko jezgro kojim se i danas Kikinda ponosi. Ulice dobijaju nazive, a kuće se grade planski, u ulicama koje se seku pod pravim uglom. Najstarija pruga na prostoru Srbije je bila Kikinda-Temišvar.

Između dva svetska rata grad je bio u nepovoljnom položaju s obzirom na dve granice u zaleđu i u tom periodu dolazi do stagnacije i pada razvoja.[4] U periodu od 1922. do 1929. godine, Kikinda je bila deo Beogradske oblasti, zatim Dunavske banovine. Kikindski mlin je bio najveći u državi, ranije je mleo po 40 vagona žita dnevno, ali je usled krize bio dugo zatvoren (već osam godina u 1934).[5] Spomenik srpskim vojnicima na vojnom groblju osvećen je 2. juna 1935.[6] Sokoli su 1938. radili na isušivanju Števančeve bare.[7] Parohijski dom je izgrađen 1939.[8] U ovom periodu u Kikindi je bila znamenita porodica Budišin. [9]

Savremena istorija[uredi | uredi izvor]

U narodnooslobodilačkom ratu, 1941. godine u ovom kraju organizuje se oružani otpor u kome dejstvuju Kikindski, Mokrinski i Dragutinovački partizanski odredi. U Drugom svetskom ratu Kikinda je oslobođena 6. oktobra 1944. godine.[10] Nakon završetka rata, u socijalističkoj Jugoslaviji, tokom 70-ih i 80-ih godina 20. veka, Kikinda doživljava veliki privredni, ekonomski, kulturni i društveni napredak.

Geografija[uredi | uredi izvor]

U severnom delu Banata, u neposrednoj blizini srpsko-rumunske granice, prostire se administrativna jedinica grad Kikinda, središte ekonomskog i društvenog života ovog dela Vojvodine. U gradu su naseljena mesta: Mokrin, Iđoš, Bašaid (sa seocetom Bikač), Banatska Topola (sa Vincaidom), Rusko Selo, Novi Kozarci, Banatsko Veliko Selo, Nakovo i Sajan. Sedište je gradsko naselje Kikinda, naselje ravničarskog tipa, sa ušorenim ulicama koje se seku pod pravim uglom i prostranim trgom u centru grada.

Kikinda je udaljena od Beograda 127, a od Novog Sada 110 km. Od srpsko-rumunske granice grad je udaljen 7,5 km. Nadmorska visina tla je u rasponu od 77-84 metra. Grad se nalazi na Banatskoj lesnoj terasi. Do polovine 19. veka, grad je imao rečicu, Galacku, ogranak Moriša. Nakon velikih poplava 1857. godine, tok Galacke je odsečen od Moriša i pretvoren je u kanal za prikupljanje suvišne kišnice.

Klima[uredi | uredi izvor]

Područje Kikinde sada u oblast umerenokontinentalne klime sa velikim godišnjim kolebanjima temperature. Prelazi između godišnjih doba su nagli, naročito između zime i proleća. Najčešći vetrovi su košava i severac. Poslednje godine ipak beleže veće prosečne temperature usled globalnog zagrevanja.

Prema podacima Hidrometeorološkog zavoda Srbije za period od 1981 do 2010 godine, godišnje u proseku padne 556,3 mm kiše i snega po kvadratnom metru. Broj kišovitih dana u proseku je 145, dok je prosečan broj dana sa snegom 23 dana. Prosečna relativna vlaga vazduha iznosi 73%. Najtopliji mesec je jul, sa izmerenim apsolutnim maksimumom od 40 °C, a najhladniji januar, sa apsolutnim minimumom od -27 °C.[11]

Klima Kikinde (prosek 1981—2010)
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Srednji maksimum, °C (°F) 3,0
(37,4)
5,6
(42,1)
11,7
(53,1)
17,7
(63,9)
23,1
(73,6)
26,0
(78,8)
28,5
(83,3)
28,4
(83,1)
23,5
(74,3)
17,7
(63,9)
10,0
(50)
4,1
(39,4)
16,6
(61,9)
Prosek, °C (°F) −0,2
(31,6)
1,4
(34,5)
6,3
(43,3)
11,9
(53,4)
17,3
(63,1)
20,3
(68,5)
22,3
(72,1)
21,7
(71,1)
16,9
(62,4)
11,6
(52,9)
5,6
(42,1)
1,1
(34)
11,3
(52,3)
Srednji minimum, °C (°F) −3,1
(26,4)
−2,3
(27,9)
1,6
(34,9)
6,4
(43,5)
11,3
(52,3)
14,3
(57,7)
15,8
(60,4)
15,5
(59,9)
11,5
(52,7)
6,8
(44,2)
2,1
(35,8)
−1,6
(29,1)
6,5
(43,7)
Količina padavina, mm (in) 34,3
(13,5)
26,8
(10,55)
33,1
(13,03)
43,8
(17,24)
53,9
(21,22)
75,5
(29,72)
56,1
(22,09)
49,6
(19,53)
50,4
(19,84)
41,1
(16,18)
45,2
(17,8)
46,5
(18,31)
556,3
(219,02)
[traži se izvor]
Jedna od zgrada na Gradskom trgu, Varađaninova vila, deo Gradskog jezgra Kikinde.

Kultura[uredi | uredi izvor]

Pravoslavna crkva u centru grada
Zgrada Velikokikinskog Dištrikta, danas muzej

Gradsko jezgro Kikinde predstavlja prostornu kulturno-istorijsku celinu koja je nastala između 1750. i 1754. godine. Zgrade koje su obuhvaćene ovom celinom nastale su najvećim delom u drugoj polovini 19. veka i u godinama do Prvog svetskog rata.[12] Pravoslavna crkva u Kikindi sa radovima Teodora Ilića Češljara i jedina suvača na teritoriji Srbije, spomenici su kulture najvišeg ranga i svrstani su u kategoriju nepokretnih kulturnih dobara od izuzetnog značaja. Zgrada Velikokikindskog Dištrikta i Bogomolja „Vodica“ u Kikindi spomenici su kulture od velikog značaja. Na listama spomenika kulture nalaze se i kuća u ulici Pere Segedinca i Ambar od pletera u Nemanjinoj ulici.[13] Na gradskom trgu mogu se videti spomenici borcima Kikindskog partizanskog odreda, spomenik pesniku revolucionaru Jovanu Popoviću (rad Aleksandra Zarina), spomenik internircima (rad Slobodana Kojića) i druga spomen-obeležja iz prošlosti.

Nekoliko knjiga o arhitektonskom nasleđu Kikinde, kao i veliki broj članaka u stručnim časopisima objavila je Biserka Ilijašev.[14]

Institucije kulture[uredi | uredi izvor]

Narodni muzej Kikinda osnovan je 1946. godine. Nalazi se u zgradi koja je svojevremeno bila gradska kurija i sedište Velikokikindskog dištrikta. Muzej raspolaže brojnim predmetima svrstanim u pet kategorija: arheološkoj, istorijskoj, etnološkoj, prirodnjačkoj i umetničkoj. Od 2006. godine, u vlasništvu muzeja je i skelet mamuta, otkriven 1996. godine na glinokopu fabrike Toza Marković. Muzej je organizator manifestacija Mamutfest i Noć muzeja.[15]

Crkva „Vodice,,

Narodna biblioteka Jovan Popović, osnovana 1845. godine pod nazivom Čitaonica Srbska. 1952. godine naziv je promenjen u Narodna biblioteka Jovan Popović, u čast čuvenog kikindskog pesnika. Pored izdavanja knjiga, biblioteka organizuje književne skupove, promocije knjiga, seminare, predavanja, izložbe, a ima i izdavačku delatnost.[16]

Pozorište u Kikindi

Iako je Narodno pozorište u Kikindi osnovano 1950. godine, Kikinda ima dugu pozorišnu tradiciju. Prvi pozorišni komad izveden je 1796. godine na nemačkom jeziku. Prva predstava na srpskom jeziku, odigrana je 1834. Pozorište je veoma popularno među Kikinđanima i tokom cele godine prikazuje predstave, pa i leti, kada se pozornica seli u baštu Pozorišta.[17]

Kulturni centar Kikinda osnovan je 1985. godine pod nazivom Dom omladine i pionira Mladost. Pod ovim nazivom je radio sve do 2009. godine, kada je naziv promenjen u Kulturni centar Kikinda. Centar priprema i realizuje čitav niz sadržaja kulturne, zabavne i edukativne prirode — od manifestacija za decu poput „Zmajevih dečjih igara“ i „Pozdrava proleću“, do internacionalnog muzičkog festivala „Refuse/Resist“ i filmskog festivala „Low Budget“.

Kulturne manifestacije[uredi | uredi izvor]

Ludaja od 507 kg

Dani ludaje su godišnja manifestacija koja se održava sredinom oktobra i to od 1986. godine. Od 2017. godine, Dani ludaje se održavaju trećeg vikenda u septembru. Svake godine, ljudi iz regiona se skupljaju i učestvuju u takmičenju u težini i dužini ludaje. Sam naziv ludaja, specifičan je za Kikindu, dok je u Srbiji poznata i pod nazivom bundeva. Kikinda je tokom istorije imala poseban odnos prema ovoj biljci, jer je lokalno stanovništvo imalo običaj da kaže 'Kad se popneš na ludaju, vidiš celu Kikindu'. Na ovaj način, ukazivalo se na činjenicu da je teritorija na kojoj se nalazi grad ravna. Lala (starosedelac u ovom kraju) koji stoji na ludaji, obučen u tradicionalnu nošnju, sa rukama iznad očiju da bi zaklonio sunčeve zrake i bolje video u daljinu, postao je simbol ovog kraja. 1986. godine osnovana je manifestacija lokalnog karaktera – Dani ludaje. Manifestacija je ubrzo privukla ljubitelje ludaje i tikve iz cele zemlje. Trodnevna događanja obuhvataju i stručna predavanja za uzgajivače tikvi i ludaja, takmičenja u pripremanju jela od ludaje i tikve, maskenbal za decu, pravljenje skulptura od ludaja, različite koncerte i izložbe. Manifestacija sve više dobija na značaju i popularnosti, pa nisu retki ni turisti iz Rumunije, Mađarske i država nekadašnjih republika Jugoslavije.[18] Najteža ludaja izmerena je 2019. godine i težila je 639,5 kg, dok je najduža dostigla 366 cm dužine.[19]

Dvorište ateljea TERRA

Počev od 1982. godine u Kikindi se održava Internacionalni simpozijum skulpture velikog formata u terakoti (TERRA). Organizator Simpozijuma je Centar za likovnu i primenjenu umetnost Terra. Simpozijum, na kojem učestvuje 5 do 8 akademskih vajara iz Srbije i sveta, održava se tokom jula meseca u Ateljeu Terra, u nekadašnjem pogonu fabrike građevinskog materijala Toza Marković. To je objekat stare industrijske arhitekture sagrađen na samom kraju 19. veka. Skulpture velikog formata, nastale tokom jednog Simpozijuma, izlažu se naredne godine u Galeriji Terra, a otvaranje ove izložbe označava i početak novog Simpozijuma. Tokom svih ovih godina TERRA je bila domaćin vajarima iz svih krajeva sveta koji stvaraju u jedinstvenom i mirnom ambijentu ovog ateljea. U toku su planovi da Simpozijum dobije i svoj muzej.[20]

Novembar — mesec sova je manifestacija koja se održava od 2012. godine. Kikindu nazivaju i prestonicom sova, jer je sam centar Kikinde najveće zimovalište sova utina u Evropi. Najveći broj jedinki na zimovanju u Kikindi izbrojan je 2012, kada ih je bilo preko 700. Tokom manifestacije, Kikindu posećuju ornitolozi i van granica Srbije, u želji da vide ovako brojna jata i to u urbanoj sredini. Cilj manifestacije nije samo turističkog karaktera, nego i edukativnog, pa učenici svih škola u kikindskoj opštini učestvuju u radionicama i predavanjima na kojima imaju priliku da nauče kako da se ponašaju prema sovama da bi i dalje boravile u ovom gradu.[21]

Kulturno-umetnička društva[uredi | uredi izvor]

Akademsko društvo za negovanje muzike „Gusle“ okuplja veliki broj Kikinđana svih starosnih kategorija kroz raznovrsne sekcije. Osnovano je 1876. godine. Osim organizovanja rada horskih i folklornih sekcija, „Gusle“ se bave i organizacijom koncerata, festivala (Fenok — međunarodni festival narodnih orkestara), studija, istraživanja, izradom nošnji i izdavačkom delatnošću.[22]

Kulturno-umetničko društvo „Eđšeg“ osnovano je 1945. godine. Pri kulturno umetničkom društvu rade glumačka i folklorna sekcija. Društvo neguje jezik, običaje i tradiciju mađarske nacionalne zajednice.

Kulturno-umetničko društvo „Sunčana jesen“ radi u okviru Opštinskog udruženja penzionera. U ovom društvu su aktivne četiri sekcije: horska, folklorna, solistička i grupe pevača.

U gradu postoji i mešoviti hor „Kornelije Stanković“.

Mediji[uredi | uredi izvor]

  • Kikindski portal
  • Televizija Kikinda - lokalna televizija
  • Ami Naksi Radio - lokalna muzičko-zabavna radio stanica
  • Kikindske - nezavisni nedeljnik
  • Nove Kikindske Novine - nedeljnik

Privreda[uredi | uredi izvor]

Teritorija grada Kikinde veoma je bogata nalazištima nafte i gasa. Još jedan značajan prirodni resurs je glina visokog kvaliteta. Upravo stoga, u gradu su najrazvijenije: metalska industrija, industrija građevinskog materijala, naftna i hemijska industrija. Plodno zemljište još je jedan prirodni resurs koji je uslovio razvoj prehrambene i prerađivačke industrije. Vodeće firme u metalnoj industriji, Livnica Kikinda (članica grupe Cimos Kopar) i Le Belier Kikinda, potekle su od nekadašnjeg kikindskog giganta, Livnice železa i tempera Kikinda. Oko 40% srpske proizvodnje nafte i gasa realizuje se na području NIS-ovog pogona Severni Banat. Nekada oslonci kikindske privrede Industrija građevinskog materijala Toza Marković i Metanolsko sirćetni kombinat (MSK), postoje i danas, ali posluju u znatno manjem obimu. Najznačajnije firme u oblasti prehrambene industrije su Banini, Prima produkt, Kikindski mlin, Mokrin mlek, Atler fontana, Grindeks. Od trgovinskih firmi, prisutne su Angropromet, Pro Media, Bas kompjuters.[23]

U gradu postoji centar za rekreaciju[24], a u okolini grada nalaze se lovišta i ribolovna područja na kanalu DTD.

Obrazovne ustanove[uredi | uredi izvor]

U gradu radi osam osnovnih škola[25]

U dve osnovne škole (OŠ Feješ Klara i OŠ Sveti Sava), nastava se, pored srpskog odvija i na mađarskom jeziku.

Srednje škole

U gradu radi i Visoka škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitača i Predškolska ustanova Dragoljub Udicki.

Slobodne škole

  • Pionir slobodna škola [1]

Demografija[uredi | uredi izvor]

Vidi još: Demografska istorija Kikinde.
Mlin u Kikindi

U naselju Kikinda živi 33.901 punoletni stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosi 39,6 godina (38,2 kod muškaraca i 40,9 kod žena). U naselju ima 14.607 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,86.

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Demografija[26]
Godina Stanovnika
1948. 28.743
1953. 29.635
1961. 34.127
1971. 37.691
1981. 41.797
1991. 43.051 42.745
2002. 41.935 42.675
2011. 38.065
2022. 32.084
Etnički sastav prema popisu iz 2011.[27]
Srbi
  
28.425 74,67%
Mađari
  
4.504 11,83%
Romi
  
1.220 3,20%
Jugosloveni
  
261 0,68%
Hrvati
  
147 0,38%
Makedonci
  
93 0,24%
Rumuni
  
84 0,22%
Nemci
  
74 0,19%
Crnogorci
  
62 0,16%
Albanci
  
55 0,14%
Muslimani
  
51 0,13%
Slovaci
  
36 0,09%
Slovenci
  
31 0,08%
Ukrajinci
  
13 0,03%
Rusi
  
12 0,03%
Bugari
  
11 0,03%
Bošnjaci
  
10 0,02%
Rusini
  
10 0,02%
Goranci
  
5 0,01%
Bunjevci
  
4 0,01%
Vlasi
  
1 0,01%
ostali
  
43 0,11%
Regionalna pripadnost
  
986 2,59%
neizjašnjeni
  
1.701 4,47%
nepoznato
  
226 0,59%
ukupno: 38.065
Gradska kuća u Kikindi
Železnička stanica u Kikindi
Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja
Mesne zajednice Kikinde

Znamenite ličnosti[uredi | uredi izvor]

Bista pesnika Dušana Vasiljeva

Znamenite ličnosti rođene u Kikindi i kikindskoj opštini su:

Deo svog životnog veka u Kikindi proveli su:

Jedan od počasnih građana Kikinde bio je Marko Vuković, poslednji preživeli oslobodilac Kikinde u Drugom svetskom ratu.[29]

Gradovi pobratimi[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Welcome gradovi.protego-org.org — Hostmonster.com[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 5. 7. 2015. g. Pristupljeno 4. 7. 2015.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)
  2. ^ „Biserka Ilijašev — Istorija Kikinde”. Arhivirano iz originala 20. 01. 2015. g. Pristupljeno 09. 10. 2014. 
  3. ^ J.J. Erler: "Banat", Pančevo 2003.
  4. ^ Kikinda na lokalnom informativnom servisu Civilon
  5. ^ "Politika", 1. okt. 1934
  6. ^ "Politika", 3. jun 1935
  7. ^ "Politika", 28. dec. 1938
  8. ^ "Vreme", 11. dec. 1939
  9. ^ Šegrt, R. (5. 3. 2023). „POTOMCI ČUVENE LOZE DARIVALI PORTRETE PREDAKA: Sećanje na porodicu Budišin, najbogatiju i najpoznatiju u istoriji Kikinde”. Večernje novosti. Pristupljeno 5. 3. 2023. 
  10. ^ Š., R. (6. 10. 2022). „PROŠLO JE 78 GODINA: Kikinda obeležila godišnjicu oslobođenja u Drugom svetskom ratu”. Večernje novosti. Pristupljeno 8. 10. 2022. 
  11. ^ Republički hidrometeorološki zavod
  12. ^ „Zaštićeno gradsko jezgro”. Arhivirano iz originala 14. 12. 2014. g. Pristupljeno 15. 9. 2014. 
  13. ^ Spisak spomenika kulture u Vojvodini
  14. ^ „Biserka Ilijašev, arhitekta”. Arhivirano iz originala 20. 01. 2015. g. Pristupljeno 13. 09. 2014. 
  15. ^ „Zvanična prezentacija Narodnog muzeja Kikinda”. Arhivirano iz originala 19. 06. 2014. g. Pristupljeno 11. 08. 2014. 
  16. ^ Zvanična prezentacija Narodne biblioteke Jovan Popović
  17. ^ „Zvanična prezentacija Narodnog pozorišta u Kikindi”. Arhivirano iz originala 13. 08. 2014. g. Pristupljeno 11. 08. 2014. 
  18. ^ „POČELI DANI LUDAJE”. dnevnik.rs/vojvodina/. Pristupljeno 5. 2. 2020. 
  19. ^ Novaković, Mile (21. 9. 2019). Dani ludaje“ – šampionski primerak ima 639,5 kilograma”. RTS. Pristupljeno 10. 1. 2020. 
  20. ^ TERRA — zvanična prezentacija
  21. ^ Novembar, mesec sova — sajt Top Srbija
  22. ^ „Akademsko društvo za negovanje muzike Gusle”. Arhivirano iz originala 13. 10. 2014. g. Pristupljeno 8. 10. 2014. 
  23. ^ Privreda Kikinde
  24. ^ Sportski centar Jezero
  25. ^ Spisak osnovnih škola
  26. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  27. ^ Etnička struktura nakon popisa 2011.
  28. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 
  29. ^ Š., R. (25. 12. 2022). „ODLAZAK POČASNOG GRAĐANINA KIKINDE, Preminuo Marko Vuković, do danas jedini živi oslobodilac grada u Drugom svetskom ratu”. Večernje novosti. Pristupljeno 25. 12. 2022. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]