Jaroslav I Mudri

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jaroslav I Mudri
Rekonstrukcija lica Jaroslava I Mudrog
Lični podaci
Puno imeJaroslav I Vladimirovič
Datum rođenja978.
Mesto rođenjaNovgorod,
Datum smrti20. februar 1054.(1054-02-20) (75/76 god.)
Mesto smrtiVišgorod, Kijevska Rusija
Porodica
SupružnikIngegerd Olofsdoter
PotomstvoVladimir Jaroslavič, Anastasija Jaroslavna, Elizabeta Jaroslavna, Svjatoslav II Jaroslavič , Vsevolod I Jaroslavič, Igor Jaroslavič, Vjačeslav Jaroslavič, Ana Jaroslavna
RoditeljiVladimir I Veliki
Rogneda od Polocka
DinastijaRjurikovič
Veliki knez Kijevske Rusije
Period1016. — 20. februar 1054.
PrethodnikSvjatopolk I Kijevski
NaslednikIzjaslav I Jaroslavič

Jaroslav I Vladimirovič (rus. Ярослав I Владимирович, ukr. Ярослав I Володимирович; 97820. februar 1054), poznatiji kao Jaroslav Mudri (rus. Ярослав Мудрый, ukr. Ярослав Мудрий), je veliki knez Kijevske Rusije (1016—1054), s prekidom (1018—1019). Tokom njegove vladavine, Kijevska Rusija je postigla zenit kulturnog procvata i vojne moći. Sin je Vladimira I Velikog. Jaroslav Mudri je pravoslavni svetitelj, a tokom njegove vladavine je donesen je prvi ruski zakon, Ruska Pravda.

Uspon na tron[uredi | uredi izvor]

Bio je jedan od brojnih sinova Vladimira I Velikog. Jaroslava je otac poslao u severne zemlje oko Rostova, pa se preselio u područje Novgoroda. Osnovao je Jaroslavlj na Volgi. Odnosi sa ocem su se zategli, kada je čuo da Vladimir namenjuje tron mlađem sinu Borisu. Jaroslav Mudri je 1014. godine prestao da plaća danak Kijevu i samo je Vladimirova smrt sprečila rat.

Vodio je četiri godine rat protiv polubrata Svjatopolka I Kijevskog, koga je pomagao njegov tast, poljski kralj Boleslav Hrabri. Tokom tih sukoba nekoliko braće je brutalno ubijeno. Jaroslav je pobedio Svjatopolka u prvoj bici 1016, pa je Svjatopolk pobegao tastu u Poljsku.

Mermerni sarkofag Jaroslava Mudrog u Saboru svete Sofije u Kijevu.
Crkva sv. Nikolaja Mokrog u Jaroslavlju.

Poljska vojska pomaže Svjatopolku protiv Jaroslava[uredi | uredi izvor]

Svjatopolk se vratio sa poljskom vojskom, koju je predvodio Boleslav Hrabri. Zauzeo je 1018. Kijev, a Jaroslav je pobegao u Veliki Novgorod. Jaroslav je uspio 1019. da povrati vlast u Kijevu. Pošto su Jaroslavu Mudrom lojalni Novgorođani pomogli da ponovo vlada Kijevom, nagrađuje ih slobodama i privilegijama. Tako su položeni temelji Novgorodske republike.[traži se izvor]

Vladavina[uredi | uredi izvor]

Jaroslav Mudri na ukrajinskom novcu za 2 grivne.

Iako je upitan njegov legitimitet uspona na vlast i krivnja za ubistvo braće, Nestor u Nestorovoj hronici i drugi ruski istoričari predstavljaju ga kao uzor i ocrtavaju ga kao Mudrog.

U spoljnim odnosima oslanjao se na skandinavske saveze i pokušavao je oslabiti vizantijski uticaj na Kijev. Ponovo je povratio 1030. Crvenu Ruteniju (Istočnu Galiciju). Sklopio je savez sa poljskim kraljem Kazimirom I i overio ga udajom svoje sestre. Te iste godine zauzima estonsku tvrđavu Tarbatu.

Organizovao je napad na Carigrad 1043. godine. Napad je predvodio njegov sin Vladimir Novgorodski. Iako su Rusi poraženi, sklapa se povoljan mirovni sporazum.

Da bi odbranio Kijevsku Rusiju od napada nomadskih plemena, izgradio je fortifikacijsku liniju blizu Hersona, Kaneva i Perejaslava. Pobedio je Pečenege, koji otad više ne predstavljaju opasnost za Rusiju. Da to proslavi, gradi 1037. Katedralu Svete Sofije.

Pokrovitelj pismenosti[uredi | uredi izvor]

Jaroslav je bio pokrovitelj kulture, nauke i knjiga. Ruskog monaha Ilariona proglasio je mitropolitom, čime je narušio tradiciju postavljanja Grka na episkopske položaje. Ilarionovo delo o svetom Vladimiru Belikom i Jaroslavu Mudrom predstavlja prvo delo Stare ruske literature.

Tada započinje velika aktivnost prevoda grčkih knjiga na crkvenoslovenski i staroruski jezik. Velika finansijska sredstva je potrošio da bi se prepisale mnoge knjige. Postojanje literature na slovenskom jeziku omogućava lakše pokrštavanje Rusa. Rusi tada dolaze u dodir sa grčkom filozofijom, naukom i istoriografijom, a da ne moraju znati grčki. Crkvene liturgije su prevedene na slovenski jezik. Sve to omogućava lakši razvoj literature i umetnosti na ruskom jeziku.

U Velikom Novgorodu je 1028. osnovana prva velika škola. Donesen je prvi ruski zakon, Ruska Pravda.[traži se izvor]

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Rjurik
 
 
 
 
 
 
 
8. Igor I Kijevski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
4. Svjatoslav I Kijevski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
9. Olga Kijevska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2. Vladimir I Veliki
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
10. Malk Liubchanin
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
5. Maluša
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1. Jaroslav I Mudri
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
6. Rogvolod
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
3. Rogneda Rogvolodovna
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Kneževina Novgorod
(1010. — 1034)
Kijevska Rusija
(1016. — 1018)
Kijevska Rusija
(1019. — 1054)