Vojno-tehnički sporazum u Kumanovu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vojno-tehnički sporazum u Kumanovu
TipMirovni sporazum
Potpisan9. jun 1999.
Efekti
Pregovarači KFOR
 SR Jugoslavija
Potpisnici Majkl Džekson
Savezna Republika Jugoslavija Svetozar Marjanović
Savezna Republika Jugoslavija Obrad Stevanović
Jezici
Military Technical Agreement (engleska verzija)

Vojno-tehnički sporazum (alb. Marrëveshja ushtarako-teknike; engl. Military Technical Agreement), poznatiji kao Kumanovski sporazum (Marrëveshja e Kumanovës; Kumanovo Agreement), potpisan je 9. juna 1999. godine na vojnom aerodromu kod Kumanova i označio je kraj NATO bombardovanja SR Jugoslavije. Sporazumom su prekinuti vazdušni udari NATO na SRJ a dan kasnije usvojena je rezolucija 1244 u Savetu bezbednosti.[1]

Sporazum su potpisali general Vojske Jugoslavije Svetozar Marjanović, policijski general Obrad Stevanović i britanski general Majkl Džekson.[2]

Najznačajnije odredbe[uredi | uredi izvor]

Sprovođenje[uredi | uredi izvor]

Potpisivanjem Vojno-tehničkog sporazuma u Kumanovu stvoreni su uslovi za povlačenje VJ i MUP Srbije sa Kosova i Metohije, a u isto vreme počeo je ulazak snaga KFOR-a i svojevrsna trka između vojnika Rusije, koji su bili stacionirani u Bosni i Hercegovini, i trupa NATO-a stacioniranih u Albaniji i Makedoniji.

Kolona ruskih vozila iz sastava SFOR-a krenula je sporo bez obaveštavanja komande SFOR-a i tadašnjeg komandanta generala Kevina Bernsa do granice sa SRJ a onda su put nastavili usiljenim maršem do aerodroma Slatina. Ukupan put je iznosio 620 km. [4] Na teritoriju SRJ je iz Bosne i Hercegovine preko Pavlovića ćuprije u Badovincima ušla jedinica vojnika iz Rusije sa pet džipova, jednim vozilom za veze, 16 oklopnih transportera i 23 kamiona u 10:30 11. juna. Kolona je prošla kroz Beograd u 13:30 i preko naplatne rampe kod Bubanj potoka nastavila prema Nišu i kasnije ka Kosovu i Metohiji. [5]

Na Kosovo i Metohiju prvo je stiglo 180-200 vojnika Ruske Federacije sa obeležjima KFOR-a iz sastava mirovnih snaga UN, koji je u centar Prištine ušao pred ponoć 11. juna 1999. gde su ga sačekali Srbi iz Prištine, a 12. juna, u 1.30 ruski konvoj je nastavio prema Kosovu Polju i prištinskom aerodromu Slatina.[6]

General Vesli Klark je naredio britanskom Generalu Džeksonu, komandantu KFOR-a, da presretne Ruse i onemogući njihovo zauzimanje aerodroma,[7] što je dovelo do zatezanja situacije i incidenta na aerodromu Slatina.

Istog jutra, nešto posle pet časova, sa teritorije Makedonije na Kosovo i Metohiju su prvi ušli britanski vojnici. Granicu su kod mesta Blace, sa šest transportnih helikoptera, prešli britanski padobranci i pripadnici specijalne jedinice Gurke, a neposredno zatim na teritoriju južne srpske pokrajine ušle su kolone britanskih i francuskih vojnih vozila.

Prvi kontingent od oko 800 nemačkih vojnika u sastavu KFOR-a ušao je oko podneva istog dana na sa makedonske teritorije kod Blaca, zajedno sa britanskim trupama, dok su pripadnici italijanskih snaga ušli u noći između 14. i 15. juna u Peć, a nemački kontingent KFOR-a u Orahovac.

VJ je napustila Prištinu 16. juna, u konvoju od pedesetak teretnih i putničkih vozila, a njihov odlazak nadgledali su predstavnici mirovnih snaga UN, čija su oklopna vozila bila na čelu i začelju kolone.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Milošević je u Dejtonu propustio poslednju priliku da sačuva Kosovo” (na jeziku: srpski). 2024-03-23. Pristupljeno 2024-03-24. 
  2. ^ RTS :: Godišnjica Kumanovskog sporazuma, Pristupljeno 28. 3. 2013.
  3. ^ „Milošević je u Dejtonu propustio poslednju priliku da sačuva Kosovo” (na jeziku: srpski). 2024-03-23. Pristupljeno 2024-03-24. 
  4. ^ Usiljeni marš Bosna-Kosovo
  5. ^ Ratni dnevni pregledi 70, Pres centar Vojske Jugoslavije, 12. jun 1999.
  6. ^ Logos 2019, str. 333-334.
  7. ^ http://wikileaks.org/wiki/CRS-RL30374 Report RL30374 KOSOVO: LESSONS LEARNED FROM OPERATION ALLIED FORCE

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]