Naduvana riba

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Naduvana riba
Belopega naduvana riba (Arothron hispidus)
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Actinopterygii
Red: Tetraodontiformes
Porodica: Tetraodontidae
Bonaparte, 1832
Rodovi

Vidi tekst

Naduvane ribe, naduvače ili četvorozupke (lat. Tetraodontidae) su porodica morskih i priobalnih riba reda Tetraodontiformes. Naučni naziv (Tetraodontidae), potiče od četiri velika zuba spojena u dve „ploče“ koje ova riba koristi kako bi razorila svoj plen; školjke rakova i mekušce. Takođe ima sposobnost da se „naduva“, uvećavajući svoje telo i izbacujući pritom bodlje (skrivene u nenaduvenom stanju).

Postoji najmanje 189 vrsta naduvane ribe svrstanih u 29 rodova. Najrazličitiji primerci mogu se najčešće naći u tropskim, a ređe u umerenim zonama; dok ih u hladnim predelima uopšte nema. Najviše ih ima u jugoistočnoj Aziji (25 vrsta), južnoj Africi (3 vrste) i Južnoj Americi (1 vrsta). Malog su rasta, mada neke vrste mogu da dostignu dužinu i do 100 cm.

Ove ribe se smatraju jednim od najotrovnijih kičmenjaka na svetu, odmah posle zlatne otrovne žabe. Neki organi poput jetre, jajnika i kože, mogu biti veoma toksični ukoliko se pojedu. Međutim, u Japanu, meso nekih vrsta smatra se pravim specijalitetom (Fugu - 河豚). Meso drugih vrsta koje nisu otrovne, kao što je severna naduvača (Sphoeroides maculatus), prisutna u Zalivu Česapik,[1] smatraju se delikatesom u drugim zemljama.[2]

Rodovi[uredi | uredi izvor]

Naduvana riba, Havaji

Porodica naduvača (Tetraodontidae) sadrži oko 200 vrsta smeštenih u 29 rodova:[3][4]

Vrste[uredi | uredi izvor]

Opis[uredi | uredi izvor]

One su obično male do srednje veličine, mada nekoliko vrsta može dostići i dužinu veću od 100 cm (39 in).[5]

Distribucija[uredi | uredi izvor]

Najraznovrsnije su u tropima, relativno neuobičajene u umerenoj zoni i potpuno odsutne u hladnim vodama.[5]

Galerija slika[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ McClane, A.J. (1977). The Encyclopedia of Fish CookeryNeophodna slobodna registracija. Holt, Rinehart and Winston. str. 511 (p. 249). ISBN 978-0-03-015431-7. „the encyclopedia of fish cookery. 
  2. ^ Shao, K.; Liu, M.; Hardy, G.; Jing, L.; Leis, J.L. & Matsuura, K. (2014). Sphoeroides maculatus. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2014: e.T190246A1945870. doi:10.2305/IUCN.UK.2014-3.RLTS.T190246A1945870.enSlobodan pristup. 
  3. ^ Froese, R.; D. Pauly (ur.). „Family Tetraodontidae – Puffers”. FishBase. Pristupljeno 23. 8. 2017. 
  4. ^ Eschmeyer, WN; Fong, JD, ur. (31. 7. 2017). „Species by family/subfamily in the Catalog of Fishes”. California Academy of Sciences. Pristupljeno 23. 8. 2017. 
  5. ^ a b Keiichi, Matsura & Tyler, James C. (1998). Paxton, J.R. & Eschmeyer, W.N., ur. Encyclopedia of Fishes. San Diego: Academic Press. str. 230–231. ISBN 978-0-12-547665-2. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Arreola, V.I.; Westneat, M.W. (1996). „Mechanics of propulsion by multiple fins: kinematics of aquatic locomotion in the burrfish (Chilomycterus schoepfi)”. Proceedings of the Royal Society of London B. 263 (1377): 1689—1696. doi:10.1098/rspb.1996.0247. 
  • Ebert, Klaus (2001): The Puffers of Fresh and Brackish Water, Aqualog, ISBN 3-931702-60-X.
  • Gordon, M.S.; Plaut, I.; Kim, D. (1996). „How puffers (Teleostei: Tetraodontidae) swim”. Journal of Fish Biology. 49 (2): 319—328. doi:10.1006/jfbi.1996.0157. 
  • Plaut, I.; Chen, T. (2003). „How small puffers (Teleostei: Tetraodontidae) swim”. Ichthyological Research. 50 (2): 149—153. doi:10.1007/s10228-002-0153-3. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]