Belzebub

С Википедије, слободне енциклопедије
Ilustracija Belzebuba kao gospodara muva iz knjige Collina de Plancyja Dictionnaire Infernal (Pariz, 1863)

Belzebub (heb. בעל זבוב‎ Ba‘al Zəbûb — Gospodar muva) ili Velzevuv (grč. βεελζεβούβ), drevno semitsko božanstvo poštovano u filistejskom gradu Ekronu.

U kasnijoj judeo-hrišćanskoj tradiciji spominje se kao demon i jedan od sedam prinčeva pakla. Ime mu je izvedeno od kanaanskih riječi Baal, što znači „gospodar“ i zebub, što znači „muva“.[1]

U Bibliji[уреди | уреди извор]

Belzebub se spominje na više mjesta u Bibliji kao jedan od vrhovnih demona. U Starom zavjetu, u Drugoj knjizi o Kraljevima (2 Kr 1,2), spominje se kao ekronski bog Baal Zebub.[2] Na njegovo pominjanje nailazimo i u Evanđelju po Mateju (Mt 12,24)[3], Evanđelju po Marku (Mk 3,22)[4] i u Evanđelju po Luki (Lk 11,15-19), gdje je opisan kao demon.[1][5]

U okultizmu i demonologiji[уреди | уреди извор]

Većina demonologa slaže se u tome da on predstavlja gospodara pakla, ali su saglasni i u tome da nije moćniji od satane.[6] Opisuju ga kao diva s ognjenim vijencem oko glave, s dva roga na glavi, blještavim očima, krilima šišmiša, pačjim nogama i lavljim repom.

Prema vjerovanju, vještice ga prizivaju za vrijeme Sabata, slave ga i polno opšte s njim na orgijama.[7]

U Knjizi svete magije Abra-Melina maga koju je izdao S. L. MacGregor Mathers, Belzebub se spominje u XIX poglavlju Druge knjige.[8]

Izvori[уреди | уреди извор]

  1. ^ а б deliriumsrealm.com
  2. ^ Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, str. 346.
  3. ^ Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, str. 1114.
  4. ^ Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, str. 1138.
  5. ^ Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, str. 1171.
  6. ^ Knight, Thomas H., str. 88.
  7. ^ Knight, Thomas H., str. 89.
  8. ^ Mathers, S. L. MacGregor (ur.), str. 63.-79.

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]