Hemijsko razlaganje

С Википедије, слободне енциклопедије
Hemijska dekompozicija

Hemijsko razlaganje (analiza, dekompozicija) je separacija hemijskog jedinjenja u elemente ili jednostavnija jedinjenja. Ono se u nekim slučajevima definiše kao proces koji je suprotan hemijskoj sintezi. Hemijska dekompozicija je često neželjena hemijska reakcija. Stabilnost, koju hemijsko jedinjenje ima pod normalnim uslovima, je ograničena pri izlaganju jedinjenja ekstremnim uslovima, kao što su toplota, radijacija, vlažnost ili kiselost rastvarača. Detalji procesa delompozicije generalno nisu dobro definisani, jer se molekul može razložiti u mnoštvo manjih fragmenata. Hemijsku dekompoziciju koristi više analitičkih tehnika, kao što su masena spektrometrija, tradicionalna gravimetrijska analiza, i termogravimetrijska analiza.[1]

Šira definicija termina dekompozicija takođe obuhvata razlaganje jedne faze u dve ili više faza.[2]

Reakcije[уреди | уреди извор]

Opšta reakcija hemijske dekompozicije je:

AB → A + B

Specifičan primer je elektroliza vode do gasovitog vodonika i kiseonika:

2 H2O(I) → 2 H2 + O2

Dodatni primeri[уреди | уреди извор]

Primer spontane dekompozicije je vodonik peroksid, koji se sporo razlaže u vodu i kiseonik:

2 H2O2 → 2 H2O + O2

Karbonati se razlažu pri zagrevanju. Primetan izuzetak je ugljena kiselina, H2CO3. Ona je sastojak gaziranih pića, koji se spontano razlaže tokom vremena u ugljen-dioksid i vodu

H2CO3 → H2O + CO2

Drugi karbonati se razlažu pri zagrevanju i proizvode odgovarajuće metalne okside i ugljen-dioksid. U sledećoj jednačini M označava metal:

MCO3 → MO + CO2

Specifični primer je razlaganje kalcijum karbonata:

CaCO3 → CaO + CO2

Metalni hlorati se takođe razlažu pri zagrevanju. Metalni hlorid i gasoviti kiseonik su produkti.

2 MClO3 → 2 MCl + 3 O2

Jedna od uobičajenih dekompozicija hlorata je razlaganje kalijum hlorata:

2 KClO3 → 2 KCl + 3 O2

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Holler, F. James; Skoog, Douglas A.; West, Donald M. (1996). Fundamentals of analytical chemistry. Philadelphia: Saunders College Pub. ISBN 978-0-03-005938-4. 
  2. ^ IUPAC. „decomposition”. Kompendijum hemijske terminologije (Internet izdanje).

Literatura[уреди | уреди извор]

Vidi još[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]