Oružane snage Republike Hrvatske

С Википедије, слободне енциклопедије
Оружане снаге Републике Хрватске
Amblem Oružanih snaga Republike Hrvatske
Основана1991.
Датум стања2016.
Видови војскеКопнена Војска (ХКоВ)
Хрватска ратна морнарица (ХРМ)
Хрватско ратно ваздухопловство и противваздушна одбрана (ХРВ и ПВО)
Вођство
Председник Републике ХрватскеЗоран Милановић
Министар одбранеИван Анушић
Начелник Главног штабаадмирал Роберт Храњ
Сродни чланци
ЧиновиЧинови Оружаних снага Републике Хрватске

Oružane snage Republike Hrvatske je zvanični naziv za Hrvatsku vojsku (HV). Razvijene su iz Zbora narodne garde (ZNG) 1991. Vrhovni komandant je predsjednik Republike Hrvatske. Hrvatska vojska se sastoji iz tri jedinice:

Misije i zadaci[уреди | уреди извор]

Američki i hrvatski vojnci na vojnoj vežbi u Republici Hrvatskoj.

Oružanim snagama Republike Hrvatske povjerene su četiri misije:[1][2]

  • zaštita suvereniteta i teritorijalne cijelovitosti Republike Hrvatske, odbrana Republike Hrvatske i saveznika što uključuje zaštitu vazdušnog prostora RH, zaštitu vodenih površina pod nadležnošću RH, obavještajne djelatnosti, protokolarni zadaci, potporu zemlje domaćina savezničkim snagama, traganje i spašavanje, odvraćanje potencijalnog agresora te odbrana RH uključujući pozivanje na peti član Sjevernoatlantskog ugovora, odbranu članica NATO saveza
  • učestvovanje u operacijama odgovora na krize u inostranstvu odnosi se na mirovne operacije, osim humanitarnih operacija. Obuhvataju operacije potpore miru, održavanja mira, nametanja mira i druge
  • učestvovanje u mjerama izgradnje sigurnosti i povjerenja - obrambena diplomatika, regionalne inicijative, nadzor naoružanja te izgradnja mjera povjerenja i sigurnosti
  • pomoć civilnim institucijama u zemlji - pomoć civilnim vlastima, pomoć namjenskim službama u zaštiti i spašavanju ljudi i dobara, pomoć civilnim institucijama u borbi protiv terorizma, krijumčarenja te proliferacije oružja za masovno uništenje, pomoć civilnim institucijama izvršenjem ostalih nevojnih zadaća

Galerija[уреди | уреди извор]

Izvori[уреди | уреди извор]

  1. ^ Strateški pregled obrane, MORH, Zagreb, 2005.” (PDF). Архивирано из оригинала (PDF) 16. 02. 2008. г. Приступљено 04. 11. 2012. 
  2. ^ Dugoročni plan razvoja OS RH 2006—2015.

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]