Poluvreme eliminacije

С Википедије, слободне енциклопедије

Poluvreme eliminacije (poluvreme izlučivanja ili biološko poluvreme) je vreme koje je potrebno da se neka materija (lek, radioaktivni element i drugo) izgubi pola svoje farmakološke, fiziološke ili radiološke aktivnosti[1][2] (MeSH definicija). U medicinskom kontekstu, poluživot se takođe može opisati kao vreme potrebno da se koncentracija supstance u krvnoj plazmi prepolovi.

Poluvreme eliminacije je važan farmakokinetički parametar i obično se obežava kao t1/2[3], a nekad i kao b1/2 da bi se razlikovalo od vremena poluraspada radioaktivnih elemenata.[4] Dok se radioaktivni izotopi raspadaju po principima kinetike, te im je brzina raspadanja ravnomerna, izlučivanje materije iz živog organizma se zasniva na mnogo kompleksnijim principima, usled akumulacije u tkivima, prisustva aktivnih metabolita, i interakcije sa receptorima, te ga je mnogo teže izmeriti.[5]

Primeri[уреди | уреди извор]

Voda[уреди | уреди извор]

Biološki poluživot vode u čoveku je oko 7 do 14 dana. Konzumacija velikih količina alkohola redukuje biološki poluživot vode u telu[6][7]. To se može koristiti za dekontaminaciju ljudi kontaminiranih sa tricijumskom vodom (tricijum).

Alkohol[уреди | уреди извор]

Odstranjivanje etanola (alkohola za piće) putem oksidacije alkoholnim dehidrogenazama u jetri je ograničeno u ljudskom telu. Iz tog razloga uklanjanje većih količina alkohola iz krvi može da sledi kinetiku nultog stepena. Reakcijski korak koji ograničava brzinu razlaganja jedne supstance može da bude zajednički sa drugim supstancama. Na primer, koncentracija etanola u krvi uslovljava kinetiku metanola i etilen glikola. Oksidacija metanola u toksični formaldehid i mravlju kiselinu se može sprečiti unosom odgovarajuće količine etanola u osobu zatrovanu metanolom. Metanol je veoma toksičan i može da izazove slepilo i smrt. Osoba koja je zatrovana etilen glikolom može da bude tretirana na isti način.

Lekovi[уреди | уреди извор]

Supstance Polu-život Napomena
Amiodaron 26-107 dana
Cisplatin 30 do 100 časa
Hlorambucil 1.53 časa
Digoksin 36 do 48 časa
Fluoksetin 4 do 6 dana

Aktivni metabolit fluoksetina je lipofilan i sporo migrira iz mozda u krv. Metabolit ima biološki polu-život od 4 do 16 dana.

Metadon 15 do 60 časa, u retkim slučajevima do 190 časova.[8]
Norepinefrin 2 minuta
Oksaliplatin 14 minuta[9]
Salbutamol 1.6 časa

Metali[уреди | уреди извор]

  • Poluvreme eliminacije cezijuma kod ljudi je između jednog i četiri meseca. Ovaj period može biti skraćen unosom pruskog plavog. Ta supstanca u digestivnom sistemu deluje kao čvrsti razmenjivač jona koji apsorbuje cezijumske i oslobađa kalijumske jone.
  • Polonijum u telu ima poluživot od 30 do 50 dana.
  • Živa (kao metil-živa) u telu ima poluživot od oki 65 dana.
  • Olovo u kostima ima poluživot od oko deset godina.
  • Kadmijum u kostima ima poluživot od oko 30 godina.
  • Plutonijum u kostima ima poluživot od oko 100 godina.
  • Plutonijum u jetri ima poluživot od oko 40 godina.

Vidi još[уреди | уреди извор]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Hardman JG, Limbird LE, Gilman AG (2001). Goodman & Gilman's The Pharmacological Basis of Therapeutics (10. изд.). New York: McGraw-Hill. ISBN 0071354697. doi:10.1036/0071422803. 
  2. ^ Thomas L. Lemke; David A. Williams, ур. (2007). Foye's Principles of Medicinal Chemistry (6. изд.). Baltimore: Lippincott Willams & Wilkins. ISBN 0781768799. 
  3. ^ „IUPAC Gold Book - biological half life”. 
  4. ^ Lejla Saračević: Veterinarska radiobiologija sa radijacionom higijenom, Univerzitetski udžbenik, Sarajevo 1999. godina.
  5. ^ Lin VW, Cardenas DD (2003). Spinal cord medicine. Demos Medical Publishing, LLC. стр. 251—. ISBN 978-1-888799-61-3. 
  6. ^ Nordberg 2007, стр. 119.
  7. ^ Silk, Kenneth R.; Tyrer, Peter J. (2008). Cambridge textbook of effective treatments in psychiatry. Cambridge, UK: Cambridge University Press. стр. 295. ISBN 978-0-521-84228-0. 
  8. ^ Manfredonia John (2005). „Prescribing Methadone for Pain Management in End-of-Life Care”. JAOA—The Journal of the American Osteopathic Association. 105 (3 supplement): 18S. Архивирано из оригинала 20. 05. 2007. г. Приступљено 29. 1. 2007. 
  9. ^ Ehrsson Hans; et al. (zima 2002). „Pharmacokinetics of oxaliplatin in humans”. Medical Oncology. 

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]