Psilocin

С Википедије, слободне енциклопедије
Psilocin
Skeletal formula
spacefill model
IUPAC ime
3-[2-(Dimetilamino)etil]-4-indolol
Klinički podaci
Način primeneOralno, IV
Pravni status
Pravni status
  • AU: S9 (Zabranjen)
  • CA: Plan III
  • US: Plan I
  • Klasa A(NZ)
    Klasa A(UK)
Farmakokinetički podaci
MetabolizamLiver
Poluvreme eliminacije2-3 sata
IzlučivanjeBubrezi/Urin
Identifikatori
CAS broj520-53-6 ДаY
ATC kodnone
PubChemCID 4980
ChemSpider4807 ДаY
KEGGC08312 ДаY
ChEBICHEBI:8613 ДаY
ChEMBLCHEMBL65547 ДаY
Sinonimi4-hidroksi-N,N-dimetiltriptamin
Hemijski podaci
FormulaC12H16N2O
Molarna masa204,27 g/mol
  • Oc1cccc2c1c(cn2)CCN(C)C
  • InChI=1S/C12H16N2O/c1-14(2)7-6-9-8-13-10-4-3-5-11(15)12(9)10/h3-5,8,13,15H,6-7H2,1-2H3 ДаY
  • Key:SPCIYGNTAMCTRO-UHFFFAOYSA-N ДаY
Fizički podaci
Tačka topljenja173 to 176 °C (343 to 349 °F)

Psilocin (4-OH-DMT, psilotsin) je psihodelični alkaloid iz pečurki. On je prisutan u većini psihodeličnih pečurki zajedno sa svojim fosforisanim ekvivalentom psilocibinom. Psilocin spada u Plan I lekove po Konvenciji o psihotropnim supstancama.[1] Njegovo dejstvo menjanja uma je veoma varijabilno i subjektivno, i donekle podseća na dejstvo LSD-a i meskalina. Efekti tipično traju od tri do osam sati u zavisnosti od određenih promenljivih (kao što su metabolizam, i interakcije sa hranom).

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ „"Green list"” (PDF). Архивирано из оригинала (PDF) 31. 08. 2012. г. Приступљено 09. 10. 2012. 

Vidi još[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]