Sin čovečji

С Википедије, слободне енциклопедије

Sin čovečiji je izvorno semitski jezički idiom nastao u drevnoj Mesopotamiji, koji se koristi za označavanje čovečanstva ili sebe. Izraz “sin čovečji” doslovno znači “sin čovečanstva” ili “ljudsko biće”. Kao oznaka za budućeg čoveka, može se prevoditi i polno neutralno kao izdanak čovečanstva ili “dete čovečanstva”.

Izraz se koristi kao religijski pojam u judaizmu i hrišćanstvu. Na grčki jezik je preveden kao ὁ υἱὸς τοὺ ἀνθρώπου.

Hebrejska Biblija[уреди | уреди извор]

U hebrejskim zapisima to je onaj koji mora umreti (Psalmi i Knjiga o Jovu), ali koga će Bog osvetiti.[1] Izraz je u eshatološkom smislu upotrebljen u Knjizi Danilovoj, gde se tvrdi da će “sin čovečji” doći na zemlju da sudi ljudima prema njihovim delima.

Novi zavet[уреди | уреди извор]

Isus je veoma često upotrebljavao izraz "sin čovečji". On je ovim izrazom nekada označava sebe, nekad ljude uopšte, a nekada božansku figuru koja će doći da sudi, a čiji identitet nije sasvim jasan.[2]

Izvori[уреди | уреди извор]

  1. ^ Kembridžova ilustrovana istorija religije (str. 232-236), Stylos, Novi Sad, 2006. ISBN 86-7473-281-X
  2. ^ Sanders, E. P. The historical figure of Jesus. Penguin, 1993. Chapter 15, Jesus' view of his role in God's plan.

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]