Kortikosteroidi

С Википедије, слободне енциклопедије
Kortikosteron

Kortikosteroidi su hormoni kore nadbubrežne žlezde koji imaju brojne fiziološke funkcije. Imaju i brojne farmakološke funkcije,[1] a danas su razvijeni sintetski derivati prirodnih kortikosteroida kojima su neke farmakološke osobine pojačane, a druge potisnute.

Biosinteza[уреди | уреди извор]

Kortikosteroidni biosintetički put kod pacova

Kortikosteroidi se sintetišu iz holesterola u adrenalnom korteksu. Većina reakcija za generisanje steroida je katalisana enzimima citohrom P450 familije. Oni su locirani u mitohondrijama i potreban im je adrenodoksin kao kofaktor (izuzev 21-hidroksilaze i 17α-hidroksilaze).

Aldosteron i kortikosteron dele prvi deo njihovog biosintetičkog puta. Završni deo je posredovan aldosteron sintetazom (za aldosteron) ili 11β-hidroksilazom (za kortikosteron). Ti enzimi su skoro identični (oni dele funkcije 11β-hidroksilacije i 18-hidroksilacije) ali je aldosteron sintetaza takođe sposobna da izvede 18-oksidaciju. Štaviše, aldosteron sintetaza se nalazi u zona glomerulosa na spoljašnjoj ivici adrenalnog korteksa; 11β-hidroksilaza se nalazi u zona fasciculata i reticularis.

Klasifikacija[уреди | уреди извор]

Jačina dejstva[уреди | уреди извор]

Dele se na četiri grupe[2][3]:

Put administracije[уреди | уреди извор]

Topikalni steroidi[уреди | уреди извор]

Oni se namenjeni za topikalnu upotrebu na koži, očima, i mukoznim membranama.

Inhalacioni steroidi[уреди | уреди извор]

Ova formulacija je namenjena tretmanu nazalnog sluzokože, sinusa, bronhija, i pluća.[4] Ova grupa obuhvata:

Postoji isto tako kombinovana preparacija (trgovačko ime Advair), koja sadrži flutikazon propionat i salmeterol ksinafoat (dugotrajni bronhodilator).[5] Ovaj lek je dozvoljen za upotrebu kod dece preko 12 godina stare.

Oralne formulacije[уреди | уреди извор]

Primeri ovakvih formulacija su prednizon i prednizolon.[6]

Sistemske formulacije[уреди | уреди извор]

Sistemske formulacije su dostupne kao injekcije za intravenoznu i parenteralnu upotrebu.[6]

Upotreba kortikosteroida[уреди | уреди извор]

Kortikosteroidi su, zbog svojih antiinflamatornih karakteristika, jedna od najkorisnijih klasa lekova. Naročito su značajni u lečenju raznih upalnih bolesti kože, poput dermatitisa, atopijskog dermatitisa, seboreičnog dermatitisa i seboreje, pemfigusa, u simptomatskom lečenju psorijaze, lupusa i brojnih drugih kožnih upalnih bolesti.

Kortikosteroidi se lokalno primenjuju[7] zbog svog izrazitog antiinflamatornog svojstva i antialergijskog delovanja. Kortikosteroidi su selektivni agonisti glukokortikoidnih receptora. Vezivanjem za te receptore dolazi do indukcije lipokortina, koji blokiraju fosfolipazu A2. Upravo od odnosa lipokortina i fosfolipaze A2 zavisi količina nastajanja arahidonske kiseline, koja je početna sirovina za sintezu medijatora upale, prostaglandina i leukotriena.

Nuspojave[уреди | уреди извор]

Dugoročna upotreba kortikosteroida može da izazove više ozbiljnih nuspojava, na primer: hiperglicemia[8], otpornost na insulin, diabetes mellitus[9], osteoporozu, strah[10], depresiju, gastritis, kolitis, hipertenziju, infarkt, erektivnu disfunkciju, hipogonadizam, hipotiroidizam, amenoreju, retinopatiju.

Bezbednost[уреди | уреди извор]

Američko Društvo za Kontaktnu Dermatologiju je 2005. izabralo putem glasanja kortikosteroide za Alergijsko Sredstvo Godine.[11]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Keith Parker; Laurence Brunton; Goodman, Louis Sanford; Lazo, John S.; Gilman, Alfred (2006). „Chapter 59. Adrenocorticotropic hormone; adrenocortical steroids and their synthetic analogs; Inhibitors of the synthesis and actions of adrenocortical hormones”. Goodman & Gilman's The Pharmacological Basis of Therapeutics (11. изд.). New York: McGraw-Hill. ISBN 0071422803. 
  2. ^ Rietschel, Robert L. (2007). Fisher's Contact Dermatitis, 6/e. Hamilton, Ont: BC Decker Inc. стр. 256. ISBN 1-55009-378-9. 
  3. ^ Coopman S, Degreef H, Dooms-Goossens A (1989). „Identification of cross-reaction patterns in allergic contact dermatitis from topical corticosteroids”. Br. J. Dermatol. 121 (1): 27—34. PMID 2757954. doi:10.1111/j.1365-2133.1989.tb01396.x. 
  4. ^ Asthma Steroids: Inhaled Steroids, Side Effects, Benefits, and More
  5. ^ а б в г д ђ New York City Asthma Initiative >Inhaled corticosteroids - long –term control asthma medicine Архивирано на сајту Wayback Machine (23. април 2010) By Michael R. Bloomberg, Mayor, Thomas R. Frieden, M.D., M.P. H., Commissioner. 03/ 2004
  6. ^ а б Systemic steroids (corticosteroids). DermNet NZ
  7. ^ Wolverton, SE. Comprehensive Dermatologic Drug Therapy. WB Saunders, 2001. pp. 562
  8. ^ Donihi AC, Raval D, Saul M, Korytkowski MT, DeVita MA (2006). „Prevalence and predictors of corticosteroid-related hyperglycemia in hospitalized patients”. Endocr Pract. 12 (4): 358—62. PMID 16901792. 
  9. ^ Blackburn D, Hux J, Mamdani M (2007). „Quantification of the risk of corticosteroid-induced diabetes mellitus among the elderly”. Journal of General Internal Medicine. 17 (9): 1525—1497. doi:10.1046/j.1525-1497.2002.10649.x. 
  10. ^ Korte, S. M. (2001). „Corticosteroids in relation to fear, anxiety and psychopathology”. Neurosci Biobehav Rev. 25 (2): 117—42. PMID 11323078. 
  11. ^ „Contact Allergen of the Year: Corticosteroids: Patch Testing”. 

Literatura[уреди | уреди извор]

  • Rietschel, Robert L. (2007). Fisher's Contact Dermatitis, 6/e. Hamilton, Ont: BC Decker Inc. стр. 256. ISBN 1-55009-378-9. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]


Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).