3'-Fosfoadenozin-5'-fosfosulfat
| 3'-Fosfoadenozin-5'-fosfosulfat | |
|---|---|
| IUPAC ime |
|
| Drugi nazivi | Fosfoadenozin fosfosulfat 3'-Fosfo-5'-adenilil sulfat |
| Identifikacija | |
| PubHem | 10214 |
| HemPauk | 9799 |
| ChEBI | 17980 |
| SMILES |
|
| InChI |
|
| Svojstva | |
| Molekulska formula | C10H15N5O13P2S |
| Molarna masa | 507,266 |
|
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala |
|
| Infobox references | |
3'-Fosfoadenozin-5'-fosfosulfat (PAPS) je derivat adenozin monofosfata koji je fosforilisan u 3' poziciji i ima sulfatnu grupu vezanu za 5' fosfat. Ovaj anjon je najčešći koenzim u sulfotransferaznim reakcijama. Srodni anjon je adenozin 5'-fosfosulfat (APS), koji nije fosforilisan u 3' poziciji.[1]
Formiranje i redukcija [уреди]
APS i PAPS su intermedijeri u redukciji sulfatata do sulfita, egzotermnoj konverziji koju izvode sulfat redukujuće bakterije. U tim organizmima, sulfat služi kao akceptor elektrona, poput upotrebe O2 kao elektron akceptora kod aerobnih organizama. Sulfat se ne redukuje direktno, nego se mora aktivirati putem formiranja APS ili PAPS. Ovi nosači aktiviranog sulfata se formiraju reakcijom sa ATP-om. Prvu reakciju katalizuje ATP sulfaraza:
- SO42- + ATP → APS + PPi
Konverziju APS u PAPS katalizuje APS kinaza:
- APS + ATP → PAPS + ADP
Redukcijom APS-a se proizvodi sulfit, koji se dalje redukuje do vodonik sulfida, i zatim izlučuje. Taj proces se naziva disimilatorna sulfatna redukcija. Redukcijom PAPS-a nastaje sulfatni estar, i zatim vodonik sulfid. Međutim u ovom slučaju, proizvod se koristi u biosintezi, e.g. produkciji cisteina.[2]
Reference [уреди]
- ^ Negishi M, Pedersen LG, Petrotchenko E, et al. (2001). „Structure and function of sulfotransferases“. Arch. Biochem. Biophys. 390 (2): 149–57. DOI:10.1006/abbi.2001.2368. PMID 11396917.
- ^ M. T. Madigan, J. M. Martinko, J. Parker “Brock Biology of Microorganisms” Prentice Hall, 1997. ISBN 0-13-520875-0.
|
|||||||||||||||||||||