Adamantan

Из Википедије, слободне енциклопедије
Adamantan
Skeletal formula with numbering convention
Ball-and-stick model
IUPAC ime
Drugi nazivi Triciklo[3.3.1.13,7]dekan
Identifikacija
CAS registarski broj 281-23-2 YesY
PubHem 9238
HemPauk 8883 YesY
ChEBI 40519
SMILES
InChI
Svojstva
Molekulska formula C10H16
Molarna masa 136.23 g mol−1
Agregatno stanje beli do mrkog praha
Gustina 1,08 g/cm3 (20 °C),[2] čvrst
Tačka topljenja

270 °C (543 K)

Tačka ključanja

Sublimira

Rastvorljivost u vodi Slabo je rastvoran
Rastvorljivost u drugi rastvarači Rastvoran u ugljovodonicima
Indeks refrakcije (nD) 1,568[3]
Struktura
Kristalna rešetka/struktura kubna, prostorna grupa Fm3m
Geometrija molekula 4
Dipolni moment 0 D
Opasnost
Opasnost u toku rada Zapaliv
S-oznake 24/25/28/37/45
Srodna jedinjenja
Srodne materije: Memantin
Rimantadin
Amantadin

 YesY (šta je ovo?)   (verifikuj)

Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

Adamantan je bezbojno, kristalno hemijsko jedinjenje sa kamforu sličnim mirisom. Njegova hemijska formula je C10H16. On je cikloalkan, a isto tako najjednostavniji dijamondoid. Molekuli adamantana se sastoje od tri cikloheksanska prstena u konformaciji „stolice“. On je jedinstven po tome što je krut i nepodložan stresu. Adamantan je najstabilniji među izomerima sa formulom C10H16, što obuhvata i donekle slične tvistane. Prostorni aranžman atoma ugljenika je isti kod adamantana i kristala dijamanta. Ime ovog jedinjenja je motivisano tom činjenicom. U grč. adamantinos znači srodan sa čelikom ili dijamantaom.[4]

Otkriće adamantana u nafti 1933 je pokrenulo novo polje hemije usmereno na studiranje sinteze i osobina poliedralnih organskih jedinjenja. Derivati adamantana su našli praktičnu primenu u lekovima, polimernim materijalima i termalno stabilnim lubrikantima.

Reference [уреди]

  1. ^ According to page 41 of A 2004 IUPAC guide, adamantane is the "preferred IUPAC name."
  2. ^ Windsor C G, Saunderson D H, Sherwood J N, Taylor D, Pawley G S (1978). „Lattice dynamics of adamantane in the disordered phase“. Journal of Physics C: Solid State Physics 11 (9): 1741. DOI:10.1088/0022-3719/11/9/013. 
  3. ^ Bagrii, E.I. (1989) (на Russian). Adamantanes: synthesis, properties, applications. Nauka. стр. 5–57. ISBN 5-02-001382-x. 
  4. ^ Alexander Senning. Elsevier's Dictionary of Chemoetymology. Elsevier, 2006, p. 6 ISBN 0444522395.


Викиостава
Викимедијина остава има још мултимедијалних датотека везаних за: Adamantan