Adolf Tidemand

С Википедије, слободне енциклопедије
Adolf Tidemand
Adolf Tidemand, autoportret
Lični podaci
Datum rođenja14. avgust 1814.
Mesto rođenjaMandal,
Datum smrti25. avgust 1876.
Mesto smrtiChristiania,

Adolf Tidemand (14. avgust 18148. avgust 1876) bio je slikar norveškog romantičarskog nacionalizma. Njegove najpoznatije slike su Haugianerne (1852) i Brudeferd i Hardanger (1848), koje je naslikao zajedno sa Hans Gude.[1]

Biografija[уреди | уреди извор]

Adolf Tidemand je rođen u Mandalu, Norveška, kao sin carinske inspektorke i predstavnika parlamenta Kristin Tidemand (1779-1838) i Johana Henriet Henrik Hasta (1779-1859). U svom rodnom gradu je imao privatne časove iz umetnosti i njegov talenat je ubrzo prepoznat. Upisao je umetničku školu u Kristijaniji, da bi od 1832-37. boravio u Kopenhagen. Najpre ga je po dolasku u Kopenhagen odbila Danska kraljevska akademija lepih umetnosti te je studirao u privatnoj školi umetnosti, ali je već 1833. upisao Akademiju i izlagao već 1835. i 1836. godine. Tamo je studirao pet godina, da bi zatim krenuo u Italiju na dalje studije. Na tom putu mu se Dizeldrof, Nemačka jako dopao, te odlučuje da se tu skrasi.[2]

Od 1837-41. je studirao na Akademiji umetnosti u Dizeldorfu, koja je u to vreme bila svetski poznata i priznata. Veliki uticaj na njega je imao njegov profesor Teodor Hildebrant. Tu je 1838. godine i nastalo njegovo poznato delo “Hjemvendte fiskere ved den sjællandske kyst”. Slika “Gustav Vasa taler til dalalmuen i Mora kirke” (1841) je prodata nemačkom muzeju, da bi kasnije bila vraćena u Kristijaniju. Radio je u Školi slikanja u Dizeldorfu.

Na jesen 1841. godine studio u Italiji sa svojim bra tom Emilom. Sačuvano je nekoliko njegovih dela iz ovog perioda, osim slike “Napolitansk fisker” (1842). Tidemanda je jako zanimala norveška istorija, naročito po povratku u Norvešku. Za vreme putovanja u Hardanger 1843. godine, upoznaje 18-godišnjeg Hans Gude. To je rezultiralo bliskim prijateljstvom ali i saradnjom na nekoliko pejsaža kod kojih je Tidemand slikao figure.

Haugianerne Low Church Devotion, (The Haugeans. 1852)

U periodu između 1842-45. godine često putuje u Norvešku (Østerdalen, Gudbrandsdalen, Sogn, Hardanger i Telemark). Dosta njegovih dela iz ovog perioda je sačuvano, uključujući “Eventyrfortellersken” (1844), “Søndagskveld i en hardangersk røkstue” (1843), i “Gudstjeneste i en norsk landsens kirke” (1845). Tokom svojih kasnijih putovanja na jug Norveške, od kojih je poslednje bilo 1875, Tidemand je proučavao narodne nošnje, kao i alatke kako bi se upoznao sa oralnim tradicijama, narodnim pričama i legendama. Njegova verzija rustičnosti se pokazala izuzetno popularna da bi mu 1848. godine Oskar I, kralj Švedske i Norveške, naručio da naslika serijal života norveškog seljaka za kraljevsku palatu Oscarshall, nedaleko od Kristijanije.

Danas je Adolf Tidemand najpoznatiji upravo po takvom predstavljanju norveške farme i kulture i smatra se jednim od pionira norveškog istorijskog slikarstva. Tidemand je na slikama stare, norveške kulture farme prikazao seljaka sa novim dostojanstvom, humanošću i kulturom. Nacionalni muzej za umetnost, arhitekturu i dizajn ("Nasjonalgalleriet") u Oslo poseduje više od 100 njegovih radova.[3]

Privatni život[уреди | уреди извор]

Godine 1845. je oženio svoju ljubav iz mladosti, Claudine Marie Bergitte Jager (1817–1887). Preselili su se u Dizeldorf 1845. Njihovo jedino dete, sin Adolf, umro je 1874. sa 28 godina.

Tidemand je dobitnik brojnih nagrada.

Poznata dela[уреди | уреди извор]

Brudeferden i Hardanger (Bridal party, with Hans Gude. 1848)
  • 1838- Hjemvendte fiskere ved den sjællandske kyst
  • 1841 - Gustav Vasa taler til dalkarlene i Mora kirke
  • 1843 - Søndagskveld i en hardangersk røkstue
  • 1844 - Eventyrfortellersken
  • 1845 - Søndagskveld i en røykstue i Hardanger
  • 1846 - Norsk juleskikk
  • 1848 - Brudeferden i Hardanger (painted together with Hans Gude)
  • 1848 - Signe Halvorsdatter Valle i Sætersdalen
  • 1848 - Haugianerne (painted again in 1852)
  • 1849 - De ensomme gamle (Also known as Husandakt)
  • 1849 - Ingeborg Andersdatter Gulsvik, Flå, som brud
  • 1851 - Aften på Krøderen (painted together with Hans Gude)
  • 1852 - series Bondeliv i Oscarshall
  • 1852 - Haugianerne
  • 1853 - Likferd på Sognefjorden (painted together with Hans Gude)
  • 1854 - Den foreldreløse
  • 1859 - Fiskere i havsnød (painted together with Hans Gude)
  • 1865 - Bestemors brudekrone
  • 1865 - Fanatikerne
  • 1874 - Syneve
  • 1874 - Nød

Galerija[уреди | уреди извор]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ „Adolph Tidemand”. Store norske leksikon. 
  2. ^ „Adolph Tidemand”. Store norske leksikon. 
  3. ^ „Online 1911 Encyclopedia Britannica”. 

Literatura[уреди | уреди извор]

  • Askeland, Jan (1991). Adolph Tidemand og hans tid. Oslo: Aschehoug. ISBN 978-82-03-16670-9. 
  • Askeland, Jan Norsk Malerkunst, Hovedlinjen gjennom 200år – uten stedsangivelse . . Oslo: Aschehoug. 1981. ISBN 978-82-02-04898-3. 
  • Dietrichson, Lorentz Adolph Tidemand, Hans Liv Og Hans Værker, Volumes 1-2 . . Nabu Press. 1923. ISBN 978-1-145-67978-8. 
  • Noss, Aagot Adolph Tidemand og folk han møtte, studiar frå reisene i norske dalføre, akvarellar, målarstykke og teikningar . . Universitetsforlaget. 1981. ISBN 978-82-00-05712-3. 
  • Haverkamp, Frode Adolph Tidemand 1814-1876, Hans Fredrik Gude 1825-1903 (Blaafarveværket, 1984) . ISBN 978-82-990568-6-1.