Anarho-kapitalizam

Из Википедије, слободне енциклопедије
Anarho-kapitalistički barjak

Anarho-kapitalizam (takođe poznat kao „slobodarska anarhija“ [1][2] ili “tržišni anarhizam”[3] ili “anarhizam slobodnog tržišta”[4]) jeste libertarijanska[5][6] tj. (klasično-liberalska) i individualistička[7] politička filozofija koja zagovara eliminaciju države u korist suvereniteta individue u slobodnom tržištu. Ekonomista Marej N. Rotbard je tvorac termina.[8][9]

U anarho-kapitalistićkom društvu, čuvanje javnog reda, sudovi, te sve druge „javne usluge“ bi pružali dobrovoljno-osnovani konkurenti kao privatne agencije za zaštitu, itd., a ne bi bile finansirane kroz porez nametnut od strane institucije monopola inicijacije sile — države; I novac bi bio privatan i konkurentan novac u otvorenom tržištu. Prema anarho-kapitalistima, lične i ekonomske aktivnosti bile bi regulisane prirodnim zakon tržišta te kroz privatni zakon i individualne ugovore, a ne kroz politiku. Dalje, „zločin bez žrtava“ (tzv. bijeli prekršaji) i zločini protiv države ne bi postojali.

Anarho-kapitalisti zagovaraju društvo zasnovano na dobrovoljnoj razmjeni, trgovini privatnim vlasništvom i uslugama (uključujući novac, potrošačke robe, zemlju, i kapitalna dobra), a da bi se povećala lična sloboda i prosperitet. Oni takođe prepoznaju milosrđe i grupne, opšte aranžmane kao dio voluntarne etike.[10] Iako su anarho-kapitalisti poznati po tome da kreću od principa privatnog (individualnog ili grupnog, ne-„javnog“) vlasništva, često se govori da je moguće ne-državno, javno ili zajedničko vlasništvo. Za njih je bitno da je vlasništvo stečeno i preneseno, odnosno razmjenjeno bez pomoći ili češće smetnje državne prinude. Anarho-kapitalisti, voluntaristi znaju da je jedini pravedan, i/ili ekonomski najproduktivniji, način da se stekne vlasništvo kroz dobrovoljnu trgovinu, poklon, ili na radu zasnovanom prvobitnom aproprijacija, a ne nasiljem i prevarom.[11]

Anarho-kapitalisti vide slobodno tržištekapitalizam kao osnovu slobodnog i prosperitetnog društva. Marej Rotbard je rekao da je razlika između kapitalizma slobodnog tržišta i „državnog kapitalizma“ razlika između „mirne, dobrovoljne razmjene“ i tajnog ugovora izmedju velikog biznisa i države koja upotrebljava nasilje da bi potkopala slobodno tržište.[12] "Kapitalizam", termin kako ga koriste anarho-kapitalisti, ne treba zamjeniti sa "kapitalizmom" državnog monopola, tzv. енгл. crony capitalism, korporatizmom, ili savremenim mješanim ekonomijama, u kome su prirodne tržišne inicijative, stimulacija kao i destimulacija poremećene državnim uplitanjem.[13] Zbog toga oni odbijaju državu, na osnovu dva saznanja, moralnog i praktičnog - da je država agresivni entitet koji po definiciji mora da otima vlasnštvo (kroz poreze i eksproprijaciju, inflaciju valute, te beskonačno zaduživanje, čak još nerođene djece), inicira agresiju (država je monopola na inicijaciju sile koji koristiti svoju moć prisile u korist pojedinih poslova i individua, a na račun većine), stvara monopole, ograničava trgovinu, te ograničava lične prava i slobode (tipa zakonskim sankcionisanjem uživanja droga, prinudnim školovanjem, regrutacijom, zakonima o lijekovima, hrani, vodi i vazduhu te moralu), i sličnim. Prihvatanje nesputanog kapitalizma dovelo je do tenzija između anarho-kapitalista i mnogih socijalističkih anarhista koji vide kapitalizam i njegovo tržište kao samo još jedan autoritet. Anti-kapitalistički anarhisti uopšteno smatraju anarho-kapitalizam kao kontradikciju termina.[14]

Filozofija[уреди]

Vrste anarho-kapitalizma[уреди]

"Circle-A" anarchy symbol with dollar sign

Razlićite teorije imaju različite, iako slične, pravne filozofije koje se svrstavaju pod "anarho-kapitalizam." Prvu šire poznatu verziju anarho-kapitalizma je formulisao libertarijanac i ekonomista tzv. Austrijske ekonomske škole Marej Rotbard sredinom dvadesetog vijeka, sintetišući elemente iz Austrijske škole ekonomije, klasičnog liberalizma, i američkih anarhoindividualista devetnaestog vijeka: Lisander Spuner i Bendžamin Taker (uz odbijanje tzv. енгл. labor theory of value) koju su ovi autori podržavali i normativne implikacije koje su oni iz toga dobili).[15]

U Rotbardovom anarho-kapitalizmu, prvo bi postojao pristanak na obostranu implementaciju libertarijanskog "pravnog koda koji bi bio opšte prihvaćen i kojega bi se "sudovi" pridržavali."[16] Ovaj pravni kod bi prepoznavao suverenitet individue i princip ne-inicijacije sile. Međutim, u anarho-kapitalizmu David D. Fridman-a, "pravni sistem će biti proizvod za profit, a na otvorenom, slobodnom tržištu",[17] koje bi, po njegovom vjerovanju vodio sveobuhvatnom, libertarijanskom društvu.

Rotbard bazira svoju filozofiju na apsolutistnom prirodnom zakonu ali takođe daje ekonomsko objašnjenje zašto on smatra da je anarho-kapitalizam pragmatično bolji. Fridman kaže za sebe da nije teoretičar apsolutnih prava ali isto tako nije "utilitarista", mada vjeruje da su to najbolji argumenti za odbranu libertarijanizma - praktična korist ove ideje.[18] Petar T. Lison tvrdi da "argument anarhije vuče svoju snagu iz empirijskih dokaza, ne teorija."[19] Dok Hans-Herman Hope, upotrebljava "argumentacionu etiku" kao osnovu njegovog "anarhizma privatnog vlasništva",[20] koji je bliži Rotbardovom pristupu prirodnog zakona.

U poslednje vrijeme veliku zapaženost i diskusiju je pokrenula i argumentacija Stefan Molenju-a, tvorca freedomainradio, trenutno najvece i najpopularnije filozofske diskusije na internetu[21]. Njegove ideje su po mnogima slićne Hope-u i Rotbardu. On pruža argumentovane dokaze u svojim knjigama Practical Anarchy i Everyday Anarchy da su odbrana, zaštita, arbitraža (pravni sistem), itd. izvodivi i ćak poželjni u privatnim rukama. Dajuči široku predstavu o tome kako bi slobodno društvo, voluntarističko društvo moglo funkcionisati sa tzv. "DRO's" - agencije za zaštitu i arbitražu.

Aksiom neagresije[уреди]

Vista-xmag.png За више информација видети samo-vlasništvo и aksiom neagresije

"Ja definišem anarhističko društvo, kao ono, u kome ne postoji zakonska mogućnost za primjenu agresije protiv ličnosti ili imovine bilo kog pojedinca. Anarhisti se protive državi jer joj je sama suština u takvoj agresiji, naime, to je eksproprijacija privatne imovine putem oporezivanja, prinudno isključivanje drugih ponuđača usluga odbrane teritorije, kao i sve druge pljaćke i zastrašivanja koja su izgrađena na ova dva kršenja individualnih prava."-Marej Rotbard u Društvo i Država


Marej Rotbard je koristio termin anarho-kapitalizam da bi naglasio razliku izmedju njegove filozofije i anarhizma koji je protiv privatnog vlasništva ,[22] kao i da bi ju razlikovao od drugih vidova individualističkog anarhizma.[23] Drugi termini koji se koriste za ovu filozofiju, uključuju:

  • anti-državni capitalism
  • anti-državni sistem tržišta
  • anarho-liberalizam[24]
  • kapitalistički anarhizam
  • tržišni anarhizam
  • anarhizam slobodnog tržišta
  • individualistićki anarhizam[25]
  • prirodni poredak[26]
  • uređena anarhija[26]
  • policentrični sistem zakona
  • društvo privatnog zakona[26]
  • anarhizam privatnog vlasništva[26]
  • čisti kapitalizam
  • radikalni kapitalizam[26]
  • kapitalizam bez države
  • društvo bez države
  • voluntarizam

Anarho-kapitalizam, kako su ga formulisali Rotbard i drugi, drži se čvrsto centralnog libertarijanističkog aksioma neagresije:

[...] Osnovni aksiom slobodarske političke teorije smatra da je svaki čovek samo vlasnik, da ima apsolutnu nadležnost nad sopstvenim tijelom. U suštini, to znači da niko ne može opravedati invaziju, ili agresiju protiv, drugog lica. Tada slijedi da svaka osoba posjeduje sve što sebi prisvoji, a što ranije niko nije posjedovao i ono sa ćim on "miješa svoj rad". Iz ovih blizanačkih aksioma - Samo-vlasničkih i " originalne, prvobitne aproprijacije" - proizlaze razlozi za cijeli sistem imovinskih prava društva slobodnog tržišta. Ovaj sistem uspostavlja pravo svakog čoveka na svoju osobu, pravo na donacije, na zavještanja (i, istovremeno, pravo da primi zaostavštinu ili nasleđe), kao i pravo na ugovorne razmjene imovine.[27]

Rotbardova odbrana samo-vlasničkog principa proizilazi iz onoga što je on vjerovao da je negacija svih drugih alternativa, odnosno da ili grupa ljudi može posjedovati drugu grupu ljudi, ili niti jedna osoba nema puno vlasništvo nad sobom. Rotbard odbacuje ova dva slučaja na osnovu toga da oni ne mogu dovesti do univerzalne etike, odnosno, pravedan prirodni zakon, koji može voditi sve ljude, nezavisno od mesta i vremena. Jedina alternativa koja ostaje prema Rotbardu je samo-vlasništvo, za koje on veruje da je i aksiomatsko i univerzalno. [28]

U principu, za aksiom neagresije može se reći da je zabrana pokretanja sile ili prijetnje silom, protiv lica (tj. direktno nasilje, napad, ubistvo) ili imovine (tj. prevara, provala, krađa, oporezivanje). [29] Inicijacija sile se obično naziva agresija ili prinuda. Razlika između anarho-kapitalista i drugih libertarijanca uglavnom je stepene u kome je uzet ovaj aksiom. Minarchisti libertarijanci, poput većine ljudi uključenih u libertarijanske političke stranke, bi zadržali državu u nekim manjim i manje invazivnim oblicima, zadržavajući u najmanju ruku državnu policiju, sudove, a i vojsku. Nasuprot tome, anarho-kapitalisti odbacuju svaki nivo državne intervencije, definišu državu kao prinudni monopol i kao jedini entitet u ljudskom društvu čiji prihod potiče isključivo od "legalne" agresije, entitet koji inherentno krši centralni aksiom libertarijanizam.[28] Ovakvi stavovi, minarhistički, smatraju se nelogičnima, nedoslednima i suprotnosti sa aksiomom neagresije.

Neki anarho-kapitalisti, kao što Rotbarda, prihvataju aksiom neagresije suštinski moralnoj osnovi ili osnovi prirodnog zakona. Rotbard anarhizam definiše na osnovama principa ne-agresije; on je definisao anarhizam "kao sistem koji ne pruža pravnu sankciju za takvu agresiju ['protiv lica i imovine']" i rekao je da " ono što anarhizam predlaže da se uradi, jeste da se ukine država, odnosno da se ukine regulisana institucija agresivne prinude. [30] U intervjuuNovom Banerur, Rotbard je rekao da je "kapitalizam najpotpuniji izraz anarhizma, i anarhizam je najpotpuniji izraz kapitalizma". [31]

"Postoji tonu načina da se filozofski opravda država, kao sto postoji i isto toliko "naučnih" načina da se opravda kreacinizam, stvar je u tome da su ti načini pogrešni. To jednostavno nije dobra filozofija, iako je najzastupljenija filozofija danas. Vladajuće klase su birale (kroz istoriju) filozofe, plaćale i objavljivale one koji su im bili najviše naklonjeni i gle čuda,...sve od Ajn Rend pa do Sokrata.Ne postoji način da se opravda (država) sa moralnog stanovništva. Sa moralnog stanovišta inicijacija sile je uvijek pogrešna... da li sam to rekao dovoljno puta, inicijacija sile je pogrešna. Država je po samoj svojoj prirodi inicijacija sile, to je mala grupa individua u datom geografskom području, sa legalnom obavezom i "pravom" da inicira silu, prakticno proizvoljno, protiv svih ostalih. To je apsolutno pogrešno. To je apsolutno kriminalno. I to je apsolutno teško da se shvati... jer to je "kako smo oduvijek živjeli"... to je nemalo kao deset hiljada godina ropstva, prije no smo sa njim raskrstili." - Stefan Molenju, Freedom for Beginners [32]


Reference[уреди]

  1. ^ Edward Stringham, Anarchy and the law: the political economy of choice, Transaction Publishers, 2007, p. 268, ISBN 1-4128-0579-1, 9781412805797
  2. ^ David D. Friedman, The machinery of freedom: guide to a radical capitalism, Edition 2, Open Court, 1995, p. 19 ISBN 0-8126-9069-9, 9780812690699
  3. ^ Roderick T. Long, Tibor R. Machan, Anarchism/minarchism: is a government part of a free country?, Ashgate Publishing, Ltd., 2008, Preface, ISBN 0-7546-6066-4, 9780754660668
  4. ^ Edward Stringham, Anarchy and the law: the political economy of choice, p. 504
  5. ^ Ronald Hamowy, Editor, The encyclopedia of libertarianism, SAGE, 2008, p 10-12, p 195, ISBN 1-4129-6580-2, 9781412965804
  6. ^ Edward Stringham, Anarchy and the law: the political economy of choice, p 51
  7. ^ Adams, Ian. 2002. Political Ideology Today. p. 135. Manchester University Press; Ostergaard, Geoffrey. 2003. Anarchism. In W. Outwaite (Ed.), The Blackwell Dictionary of Modern Social Thought. p. 14. Blackwell Publishing
  8. ^ Roberta Modugno Crocetta, Murray Rothbard's anarcho-capitalism in the contemporary debate. A critical defense, Ludwig Von Mises Institute.
  9. ^ Michael Oliver, 'Exclusive Interview With Murray Rothbard, originally published in "The New Banner: A Fortnightly Libertarian Journal", February 25, 1972.
  10. ^ Hess, Karl. The Death of Politics. Interview in Playboy Magazine, March 1969
  11. ^ Avrich, Paul. Anarchist Voices: An Oral History of Anarchism in America, Abridged Paperback Edition (1996), p. 282
  12. ^ Rothbard, Murray N., A Future of Peace and Capitalism; Murray N. Rothbard, Left and Right: The Prospects for Liberty.
  13. ^ Adams, Ian. Political Ideology Today. Manchester University Press 2001. p. 33
  14. ^ David Weick, Anarchist Justice, pp. 223-224; Peter Sabatini, Libertarianism: Bogus Anarchy; Kropotkin, Anarchism;
  15. ^ "A student and disciple of the Austrian economist Ludwig von Mises, rothbard combined the laissez-faire economics of his teacher with the absolutist views of human rights and rejection of the state he had absorbed from studying the individualist American anarchists of the nineteenth century such as Lysander Spooner and Benjamin Tucker." Blackwell Encyclopaedia of Political Thought, 1987, ISBN 0-631-17944-5, p. 290
  16. ^ Rothbard, Murray. For A New Liberty. 12 The Public Sector, III: Police, Law, and the Courts
  17. ^ Friedman, David. The Machinery of Freedom. Second edition. La Salle, Ill, Open Court, pp. 116–117.
  18. ^ Friedman, David D. The Machinery of Freedom. Chapter 42
  19. ^ Leeson, Peter. "Anarchy Unbound; Or, Why Self-Governance Works Better Than You Think." Cato Institute, August 6, 2007. Cato-Unbound.org
  20. ^ Hans-Hermann Hoppe "Argumentation Ethics"., Приступљено 6. 2. 2007.. Archived децембар 13, 2006 at the Wayback Machine
  21. ^ Over 80,000 FDR video views on Jul 27 2012
  22. ^ libertarianism. (2007). In Encyclopædia Britannica., Приступљено 30. 7. 2007., from Encyclopædia Britannica Online
  23. ^ Murray Newton Rothbard Egalitarianism As A Revolt Against Nature And Other Essays: and other essays. Ludwig von Mises Institute, 2000. p.207
  24. ^ Andrew Rutten. "Can Anarchy Save Us from Leviathan?" in The Independent Review vol. 3 nr. 4 p. 581. Scholar.Google.com, Independent.org "He claims that the only consistent liberal is an anarcho-liberal."
  25. ^ "Murray N. Rothbard (1926–1995), American economist, historian, and individualist anarchist." Avrich, Paul. Anarchist Voices: An Oral History of Anarchism in America, Abridged Paperback Edition (1996), p. 282 "Although there are many honorable exceptions who still embrace the "socialist" label, most people who call themselves individualist anarchists today are followers of Murray Rothbard's Austrian economics, and have abandoned the labor theory of value." Carson, Kevin. Mutualist Political Economy, Preface.
  26. ^ а б в г д Hoppe, Hans-Hermann (2001)"Anarcho-Capitalism: An Annotated Bibliography", Приступљено 23. 5. 2005.
  27. ^ Rothbard, Murray N. (1982) "Law, Property Rights, and Air Pollution" Cato Journal 2, No. 1 (Spring 1982): pp. 55–99., Приступљено 20. 5. 2005.
  28. ^ а б Rothbard, Murray N. (1982) The Ethics of Liberty Humanities Press ISBN 0-8147-7506-3:p162, Приступљено 20. 5. 2005.
  29. ^ Rothbard, Murray N. (1973) For a new Liberty Collier Books, A Division of Macmillan Publishing Co., Inc., New York: pp.24–25., Приступљено 20. 5. 2005.
  30. ^ Rothbard, Murray N. (1975) Society Without A State (pdf) Libertarian Forum newsletter (January 1975)
  31. ^ Exclusive Interview With Murray Rothbard The New Banner: A Fortnightly Libertarian Journal (25 February 1972)
  32. ^ "Freedom for Beginners", Stefan Molyneux the host of Freedomain Radio, the largest and most popular philosophy show on the web - http://www.freedomainradio.com

Literatura[уреди]

Spoljašnje veze[уреди]

Викиостава
Викимедијина остава има још мултимедијалних датотека везаних за: Anarho-kapitalizam