Bičevanje

Из Википедије, слободне енциклопедије
Bičevani rob u Baton Rougeu, u američkoj južnoj državi Luizijana 1863.

Bičevanje, rjeđe flagelacija (od latinske riječ flagellum za „bič“) predstavlja čin metodičkog udaranja ljudskog tijela. U užem smislu se pod time podrazumijeva udaranje za to posebno napravljenim predmetima kao što je bič. Bičevanje se najčešće primjenjuje na osobu protiv njene volje, odnosno kao vrsta tjelesne kazne, ali se takođe može primijeniti i dobrovoljno — kao dio religijskog obreda (samobičevanje) ili radi postizanja sadomazohističkog užitka.

Spoljašnje veze[уреди]