Model borana, BH
3, koji je visoko reaktivan.
BH
3 formira dimeri diboran, B
2H
6.
U hemiji, boran je hemijsko jedinjenje bora i vodonika. Borani obuhvataju veliku grupu jedinjenja sa opštom formulom BxHy.[1][2] Ta jedinjenja se ne javljaju u prirodi. Mnogi borani se lako oksiduju u kontaktu sa vazduhom, neki burno. Osnovni član BH3 se zove boran. On je poznat samo u gasovitom stanju. On se dimerizuje da formira diboran, B2H6. Veći borani se sastoje od klastera bora koji su poliedarski, neki od njih postoje kao izomeri. Na primer, izomeri B20H26 su bazirani na fuziji dva desetoatomna klustera.
Najvažniji borani su diboran B2H6, pentaboran B5H9, i dekaboran B10H14. Razvoj hemije bor hidrida je omogućio razvoj novih eksperimentalnih tehnika i teoretskih koncepta. Bor hidridi su studirani kao potencijalna goriva za raketa i za automobilsku primenu.
Tokom zadnjih nekoliko dekada, doseg hemije bor hidrida je porastao da obuhvati atome osom bora, kao što je ugljenik u karboranima i metali u metalboranima, gde je jedan ili više atoma bora zamenjen metalnim atomima.
Reference [уреди]
Literatura [уреди]
- Fox, Mark A.; Wade, Ken (2003). „Evolving patterns in boron cluster chemistry“. Pure Appl. Chem. 75 (9): 1315–1323. DOI:10.1351/pac200375091315.
- Greenwood, Norman N.; Earnshaw, Alan (1997). Chemistry of the Elements (2nd ed.). Oxford: Butterworth-Heinemann. ISBN 0080379419.
- Cotton F. Albert, Wilkinson Geoffrey, Murillo Carlos A, Bochmann, Manfred (1999). Advanced Inorganic Chemistry (6th ed.). New York: Wiley-Interscience. ISBN 0-471-19957-5.