Olovo karbonat

С Википедије, слободне енциклопедије
(преусмерено са Ceruzit)
Olovo karbonat
Olovo karbonat
Nazivi
IUPAC naziv
Olovo karbonat
Drugi nazivi
Identifikacija
ECHA InfoCard 100.009.041
RTECS OF9275000
Svojstva
PbCO3
Molarna masa 267,21 g/mol
Agregatno stanje beli prah
Gustina 6,582 g/cm³
Tačka topljenja 315°C (razlaže se)
0,00011 g/100 mL (20°C)
Ksp 1,46 x 10-13
Rastvorljivost nerastvoran u alkoholu, amonijaku;
rastvoran u kiselinama, alkalijama
Indeks refrakcije (nD) 1,804 [3]
Opasnosti
Bezbednost prilikom rukovanja External MSDS
Repr. Cat. 1/3
Toksičan (T')
Štetan (Xn')
Opasan po životnu sredinu (N)
R-oznake R61, R20/22, R33, R62, R50/53
S-oznake S53, S45, S60, S61
Tačka paljenja Nije zapaljiv
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

Olova karbonat je hemijsko jedinjenje PbCO3. On se industrijski priprema iz olovo(II) acetata i ugljen-dioksida. On se prirodno javlja kao mineral ceruzit.[4]

Bazni olovo karbonati[уреди | уреди извор]

Postoji više baznih olova karbonata i srodnih jedinjenja:

  • Belo olovo, bazni olovo karbonat, 2PbCO3·Pb(OH)2
  • PbCO3·PbO
  • 3PbCO3·Pb(OH)2·PbO[5]
  • PbCO3·2PbO
  • NaPb2(OH)(CO3)2
  • 2PbCO3·PbSO4·Pb(OH)2

Proizvodnja[уреди | уреди извор]

Olovo karbonat se proizvodi provođenjem ugljen-dioksida kroz hladan razblaženi rastvor olovo(II) acetata, ili mešanjem suspenzije olovnih soli koje su manje rastvorne od karbonata sa amonijum karbonatom na niskoj temperaturi da bi se izbeglo formiranje baznih olovo karbonata.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  уреди
  2. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. ^ Patnaik, Pradyot (2002). Handbook of Inorganic Chemicals. McGraw-Hill. ISBN 978-0-07-049439-8. 
  4. ^ Inorganic Chemistry, Egon Wiberg, Arnold Frederick Holleman Elsevier. 2001. ISBN 978-0-12-352651-9.
  5. ^ S.V. Krivovichev and P.C. Burns, "Crystal chemistry of basic lead carbonates. II. Crystal structure of synthetic 'plumbonacrite'." Mineralogical Magazine, 64(6), pp. 1069-1075, December 2000. http://www.nd.edu/~pburns/pcb075.pdf Архивирано на сајту Wayback Machine (21. мај 2009)

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]