Džordž Vestinghaus

С Википедије, слободне енциклопедије

Džordž Vestinghaus
Džordž Vestinghaus, rane 1900.-te
Datum rođenja(1846-10-06)6. октобар 1846.
Mesto rođenjaSkoheri (Njujork)
 SAD
Datum smrti12. март 1914.(1914-03-12) (67 год.)
Mesto smrtiNjujork
 SAD
Potpis

Džordž Vestinghaus (engl. George Westinghouse, 6. oktobar 184612. mart 1914) je bio američki preduzetnik, pronalazač i inženjer, jedan od pionira električne industrije.[1]

Vestinghaus je bio glavni Edisonov konkurent u razvoju i primeni električne energije u širokoj potrošnji na američkom tlu; dok je Tomas Edison forsirao primenu jednosmerne struje, Vestinghaus je pokušavao, a na kraju i uspeo, da dokaže da je naizmenična struja bolja i lakša za proizvodnju, potrošnju, ali i održavanje opreme i uređaja koji je proizvode i eksploatišu.

Godine 1911, Vestinghaus je primio Edisonovu medalju Američkog instituta inženjera elektrotehnike (AIEE) „za zaslužna ostvarenja u vezi s razvojem sistema naizmenične struje”.[2]

Rane godine[уреди | уреди извор]

Džordž Vestinghaus je rođen 1846. u Central Bridžu u Njujorku (videti rodno mesto Džordža Vestinghausa mlađeg i dom za dečaštvo), kao sin Emelin (Veder) i Džordža Vestinghausa starijeg, vlasnika mašinske radnje.[3] Njegovi preci su došli iz Vestfalije u Nemačkoj, pri čemu su se prvo preselili u Englesku, a zatim emigrirali u SAD. Prezime je anglikovano iz Westinghausen.

Od mladosti, Vestinghaus je ispoljio talent za mašineriju i vođenje posla. Kada je izbio građanski rat 1862. godine, 15-godišnji Vestinghaus se prijavio u Nacionalnu gardu Njujorka i služio je sve dok ga roditelji nisu podstakli da se vrati kući. Sledeće godine je ubedio roditelje da mu dozvole da se ponovo prijavi, nakon čega se pridružio četi M 16. njujorške konjice i dobio unapređenje u čin kaplara. U decembru 1864. dao je ostavku armiji da bi se pridružio mornarici, služeći kao vršilac dužnosti trećeg pomoćnog inženjera na topovnjači USS Maskuta do kraja rata.[4] Nakon okončanja vojne službe u avgustu 1865. vratio se porodici u Šenektadi i upisao se na Junion koledž. Izgubio je interesovanje za nastavni plan i program i odustao je u prvom mandatu.

Vestinghaus je imao 19 godina kada je stvorio svoj prvi izum, rotacionu parnu mašinu.[5][6] Takođe je osmislio Vestinghaus farmersku mašinu. Kada je imao 21 godinu, izumeo je „zamenjivač vagona“, uređaj za vraćanje vagona koji iskoče iz šina na šine, i reverzibilnu žabu, uređaj koji se koristi sa skretnicom za usmeravanje vozova na jedan od dva koloseka.[5][7]

Vazdušne kočnice[уреди | уреди извор]

Vestinghausove parne i vazdušne kočnice (patent SAD 144.006)

Otprilike u to vreme, bio je svedok železničke kolizije u kojoj su dvoje mašinovođa videli jedan drugog, ali nisu uspeli da zaustave svoje vozove na vreme koristeći postojeće kočnice. Kočničari su morali da trče od vagona do vagona, po putanji povrh vagona, ručno primenjujući kočnice na svakom vagonu.[8]

Godine 1869, sa 22 godine, Vestinghaus je izumeo železnički kočnički sistem koji koristi komprimovani vazduh. Vestinghausov sistem je koristio kompresor na lokomotivi, rezervoar i poseban ventil na svakom vagonu, i jednu cev koja se proteže duž voza (sa fleksibilnim vezama) koja je istovremeno dopunjavala rezervoare i kontrolisala kočnice, omogućavajući mašinovođi da primeni i otpusti kočnice istovremeno na svim vagonima. To je pouzdan sistem, jer svako pucanje ili prekid veze u cevi voza aktivira kočnice u celom vozu. Patentirao ga je Vestinghaus 28. oktobra 1873. godine.[9]

Vestinghaus je težio mnogim poboljšanjima železničkih signala (koji su tada koristili uljane lampe). Godine 1881. osnovao je kompaniju Junion skretnica i signal za proizvodnju svojih izuma za signalizaciju i skretanje.[10][11]

Saradnja sa Teslom[уреди | уреди извор]

Vestinghaus je bio pobornik naizmenične struje na osnovu saradnje sa Nikolom Teslom i verujući u Tesline ideje i pronalaske. Pružio je podršku Tesli, uveren da njegovo obrtno magnetno polje ima budućnost. Time je omogućio napredak u elektrotehnici.

Njegova je kompanija sagradila na Nijagari prvu hidroelektranu s polifaznim sistemima na osnovu Teslinih ideja.

Posle toga Tesline ideje i pronalasci o naizmeničnoj struji su našle primenu u celom svetu.

Patenti[уреди | уреди извор]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Мишић, Милан, ур. (2005). Енциклопедија Британика. В-Ђ. Београд: Народна књига : Политика. стр. 43. ISBN 86-331-2112-3. 
  2. ^ „George Westinghouse”. IEEE Global History Network. IEEE. Приступљено 22. 7. 2011. 
  3. ^ „Westinghouse__George.html”. PSU.edu. Архивирано из оригинала 17. 10. 2015. г. Приступљено 7. 10. 2017. 
  4. ^ Register of Commissioned Officers of the United States Navy. 1865. p. 209.
  5. ^ а б George Westinghouse Timeline Архивирано октобар 21, 2014 на сајту Wayback Machine
  6. ^ George Westinghouse article at Encyclopædia Britannica
  7. ^ He later patented the device. It was issued as U.S. Patent 76.365 in April 1868, when he was 22. It was reissued as U.S. Patent RE3.584 in August 1869.
  8. ^ „The Life of a Brakeman – The Neversink Valley Museum of History & Innovation” (на језику: енглески). Приступљено 2022-05-06. 
  9. ^ „Improvement in steam and air brakes”. Google.com. Приступљено 7. 10. 2017. 
  10. ^ Witzel, Morgen, ур. (2006). Encyclopedia of the History of American Management (1st изд.). Continuum — преко Credo Reference. 
  11. ^ Geisst, Charles R., ур. (2005). Encyclopedia of American Business History (1st изд.). Facts on File — преко Credo Reference. 

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnji video-zapis
Booknotes interview with Jill Jonnes on Empires of Light, October 26, 2003, C-SPAN

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]