Etilendiamin
| Etilendiamin | |
|---|---|
|
1,2-Diaminoetan |
|
| Naziv po klasifikaciji | Etan-1,2-diamin[1] |
| Drugi nazivi | Edamin[2] |
| Identifikacija | |
| Abrevijacija | en |
| CAS registarski broj | 107-15-3 |
| PubHem | 3301 |
| HemPauk | 13835550 |
| EINECS broj | |
| KEGG | |
| MeSH | |
| ChEBI | 30347 |
| RTECS | KH8575000 |
| SMILES |
|
| Bajlštajn | 605263 |
| Gmelin Referenca | 1098 |
| Svojstva | |
| Molekulska formula | C2H8N2 |
| Molarna masa | 60.1 g mol−1 |
| Agregatno stanje | bezbojna tečnost |
| Miris | poput amonijaka |
| Gustina | 899 mg mL−1 |
| Tačka topljenja |
11 °C, 284.15 K, 52 °F |
| Tačka ključanja |
117-119 °C, 390-392 K, 242-246 °F |
| log P | −2,057 |
| Napon pare | 1,3 kPa (na 20 °C) |
| kH | 5,8 mol Pa−1 kg−1 |
| Indeks refrakcije (nD) | 1,4565 |
| Termohemija | |
| Standardna entalpija stvaranja jedinjenja ΔfH |
−63,55–−62,47 kJ mol−1 |
| Std entalpija sagorevanja ΔcH |
−1.8678–−1.8668 MJ mol−1 |
| Standardna molarna entropija S |
202,42 J K−1 mol−1 |
| Specifični toplotni kapacitet, C | 172,59 J K−1 mol−1 |
| Opasnost | |
| ЕU-klasifikacija | |
| EU-indeks | 612-006-00-6 |
| NFPA 704 | |
| R-oznake | R10, R21/22, R34, R42/43 |
| S-oznake | (S1/2), S26, S36/37/39, S45 |
| Tačka paljenja | 38 °C |
| Tačka spontanog paljenja | 380 °C |
| Eksplozivni limiti | 2,7–16% |
| LD50 | 1,2 g kg−1 (oralno, pacov) |
| Srodna jedinjenja | |
| Srodne alkanaminske materije | |
| Srodna jedinjenja | |
|
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala |
|
| Infobox references | |
Etilendiamin je organsko jedinjenje sa formulom C2H4(NH2)2. On je bezbojna tečnost sa mirisom sličnom amonijaku. On je veoma bazan amin. Tečnost formira dim u kontaktu sa vlažnim vazduhom. On je u širokoj primeni kao gradivni blok u hemijskoj sintezi. Oko 500.000.000 kg je proizvedeno 1998.[3]
Sinteza [уреди]
Etilendiamin se industrijski proizvodi iz 1,2-dihloroetana i amonijaka pod pritiskom na 180 °C u vodenoj sredini:[3][4]
U ovoj reakciji se formira hlorovodonik, koji formira so sa aminom. Amin se oslobađa adicijom natrijum hidroksida i može se izdvojiti destilacijom. Dietilentriamin (DETA) i trietilentetramin (TETA) se formiraju kao nusproizvodi.
Reference [уреди]
- ^ „ethylenediamine - Compound Summary“. PubChem Compound. USA: National Center for Biotechnology Information. 16 September 2004. Identification and Related Records Приступљено 3 May 2012
- ^ „32007R0129“. European Union. 12 February 2007. Annex II Приступљено 3 May 2012
- ^ а б Karsten Eller, Erhard Henkes, Roland Rossbacher, Hartmut Höke "Amines, Aliphatic" in Ullmann's Encyclopedia of Industrial Chemistry, 2005 Wiley-VCH Verlag, Weinheim. doi:10.1002/14356007.a02_001
- ^ Hans-Jürgen Arpe, Industrielle Organische Chemie, 6. Auflage (2007), Seite 245, Wiley VCH