Fenibut

С Википедије, слободне енциклопедије
Fenibut
IUPAC ime
(RS)-4-amino-3-fenil-buterna kiselina
Klinički podaci
Način primeneOralno
Pravni status
Pravni status
Farmakokinetički podaci
Poluvreme eliminacije5 sati
Identifikatori
CAS broj1078-21-3 ДаY
ATC kodnone
PubChemCID 14113
ChemSpider13491 ДаY
ChEMBLCHEMBL315818 ДаY
SinonimiFenibut, Phenybut, PhGABA
Hemijski podaci
FormulaC10H13NO2
Molarna masa179,216 g/mol
  • O=C(O)CC(c1ccccc1)CN
  • InChI=1S/C10H13NO2/c11-7-9(6-10(12)13)8-4-2-1-3-5-8/h1-5,9H,6-7,11H2,(H,12,13) ДаY
  • Key:DAFOCGYVTAOKAJ-UHFFFAOYSA-N ДаY
Fizički podaci
Tačka topljenja253 °C (487 °F)

β-Fenil-γ-aminobuterna kiselina (fenibut) je derivat prirodnog inhibitornog neurotransmitera γ-minobuterne kiseline (GABA). Dodatak fenilnog prstena omogućava fenibutu da prođe kroz krvno-moždanu barijeru.[1] Fenibut je u prodaji kao prehrambeni suplement.[2] On nije odobren za uporebu kao lek u SAD-u i Evropi, mada se u Rusiji prodaje kao neuropihotropni lek. Postoje izveštaji po kojima on poseduje nootropna svojsta i da ima sposobnost poboljšanja neuroloških funkcija,[3] međutim postoje i dijametralno suprotni nalazi.[4] Generalno je prihavaćeno da fenibut ima anksiolitičko dejstvo kod životinja i ljudi.[1] Fenibut je otriven u Sovjetskom Savezu tokom 1960-tih, i od tog vremena je korišten za tretiranje širokog opsega bolesti uključujući posttraumatski stres, anksioznost i insomniju.[3]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ а б Lapin, I. (2001). „Phenibut (beta-phenyl-GABA): A tranquilizer and nootropic drug” (pdf). CNS Drug Reviews. 7 (4): 471—481. PMID 11830761. doi:10.1111/j.1527-3458.2001.tb00211.x. 
  2. ^ Nelson, LS (2008). „Phenibut Withdrawal - A Novel 'Nutritional Supplement'. Clinical Toxicology. 46 (7): 605. [мртва веза]
  3. ^ а б Shulgina, G. I. (1986). „On neurotransmitter mechanisms of reinforcement and internal inhibition”. The Pavlovian journal of biological science. 21 (4): 129—140. ISSN 0093-2213. PMID 2431377. doi:10.1007/BF02734511. 
  4. ^ Kovaleva, E. L. (1984). „Comparative characteristics of the nootropic action of fenibut and fepiron”. Farmakologiia i toksikologiia. 47 (1): 20—23. PMID 6705902. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]