Genitivni znak

Из Википедије, слободне енциклопедије

Genitivni znak ili cirkumfleks[1] (ˆ ili ‾) jeste znak interpunkcije u srpskom jeziku. Stavlja se na poslednje slovo da bi se razlikovao genitiv množine od oblika jednine, npr. imam prijateljâ, podaci sa institutâ, Noć muzejâ.

Sa istom vrednošću se upotrebljava i vodoravna crta (‾), znak dužine. Ne treba stavljati ove znake kada je jasno da se radi o oblicima množine, npr. plakata, molbi ili ako je to jasno iz konteksta rečenice, npr. imam dosta prijatelja, podaci iz svih instituta. Takođe se stavlja prilikom sažimanja samoglasnika, npr. „Govori kô da ništa nije jeo“ ili „Mnogo sam se udebljô“. Pogrešno je umesto genitivnog znaka koristiti široko rasprostranjeni apostrof na tim mestima: „Govori k'o da ništa nije jeo“ i „Mnogo sam se udeblj'o“.

Koristi se i da naglasi pojedine reči (obično predloge), koji mogu imati dvojako značenje tako, na primer, u rečenici „Molimo Vas, unesite ispravan kôd pri ubacivanju šablona“, slovo o je naglašeno tako da se zna pravi smisao reči, dok „kod“ može značiti i predlog. Npr. „Skreni kod pošte ulevo, tu ja živim“. Postoje i drugi primeri. Kao „Sestra treba da mi dâ poklon“ i slični.

Genitivni znak nije obavezan i može se i izostaviti, kao u gore navedenim primerima. Bolje je izbeći bilo kakvu oznaku nego staviti apostrof koji ovde ima pogrešnu funkciju. Drugim rečima, sasvim je ispravno napisati: „Govori ko da ništa nije jeo“ i „Mnogo sam se udebljo“ umesto u date primere sažimanje suglasnika obeležiti apostrofom.

Izvori [уреди]

  1. ^ „Угласти знак дужине“. Српски језички атеље Приступљено 22. 5. 2013. 
  • Pešikan, Mitar i sar. Pravopis srpskoga jezika, Matica srpska, Novi Sad, 2010.
  • Klajn, Ivan (četvrto izdanje). Rečnik jezičkih nedoumica, Čigoja štampa, Beograd, 2002.