Gerard Munt

С Википедије, слободне енциклопедије
Gerard Munt
Lični podaci
Datum rođenja(1849-07-19)19. јул 1849.
Mesto rođenjaElverum, Norveška
Datum smrti15. januar 1929.(1929-01-15) (79 god.)
Mesto smrtiBærum, Norveška

Gerard Peter Franc Munt (Elverum, 19. jul 1849Bærum, 15. januar 1929) bio je norveški slikar i ilustrator.

Biografija[уреди | уреди извор]

Munt se rodio u Elverum od oca lekara Kristofer Pavels Munta (1816-1884) i njegove supruge Kristin Margarete Pavels Abel (1827-1887).[1] Bio je brat istoričara Hartvig Andreas Munthe, spisateljice Margrethe Munthe i vojnog oficira Carl Oscar Munthe. Takođe je bio nećak istoričara i kartografa Gerhard Munthe i ujak geneaologu Christopher Morgenstierne Munthe, bibliotekaru Wilhelm Munthe i slikarki Lagertha Munthe.[2] Po majčinoj strani je bio nećak od Andreas Leigh Aabel i od Oluf Andreas Aabel, kao i rođak Hauk Aabel.

Karijera[уреди | уреди извор]

Norges kongesagaer
illustrated by Gerhard Munthe (1914)

Kada se 1863. godine vratio u Oslo, hteo je da studira medicinu, ali ga je otac savetovao da se okrene umetnosti. Profesor mu je bio Johan Fredrik Ekersberg 1870. godine, a zatim do 1874. Morten Muler i Knud Bergslien.[1] Od 1874. do 1876. je studirao kod Andreasa Ahenbaha i svog rođaka Ludviga Munta u Diseldorf[3].[4] Od 1877. do 1882. je većinu vremena provodio u Minhenu. Međutim, mnogi njegovi motivi su poticali iz Norveške. U to vreme je slikao u prirodnjačkom stilu. Više njegovih radova se nalazi u Nacionalnoj galeriji Norveške.[4] Imao je i nekoliko međunarodnih izložbi, kao što su Exposition Universelle 1900 i Louisiana Purchase Exhibition 1904. godine.[1]

Od 1890. je eksperimentisao sa dekorativnom umetnošću.[4]. Od 1896. do 1899. se bavio ilustracijom dela Snori Sturluson, zajedno sa Erik Verenskiold, koga je sreo u Minhenu. Neki od njegovih radova su utkani u velike tapiserije. On je takođe stvorio monumentalne dekoracije, od kojih su neke izgubljene, kao što je i njegova kuća u Lisakeru izgorela u požaru 1982. godine.[5]

Munt je bio član komisije za izbor u Høstutstillingen od osnivanja 1882. godine do 1890. Bio je član upravnog odbora Nacionalne galerije Norveške od 1892. do 1905. godine i Den Norske Husflidsforening od 1897. do smrti, a na čelu Nacionalne galerije od 1905. do 1907. Dobio je najviša priznanja i ordene u Norveškoj, Švedskoj i Danskoj. Umro je u Bærum, ali je sahranjen u Elverum.[1]

Lični život[уреди | уреди извор]

U decembru 1886. godine je oženio Sigrun Sandberg (1869-1957).[1] U periodu od 1886. do 1890. Bjørn Bjørnson mu je bio tast, očuh njegove žene.[6] Munt i Sandberg su se doselili u Sandviki, a kasnije u Lisakeru.[1] Takođe, Munt je kraće vreme imao studio u Ringstabekk.[7] Razveli su se 1919, da bi se te iste godine ona udala za Fridtjof Nansen.[1] Munt je bio i plodan pisac, a objavio je i nekoliko članaka, od kojih su neki prikupljeni i objavljeni 1919. godine, kao Minder og meninger.[1]

Galerija[уреди | уреди извор]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ а б в г д ђ е ж Poulsson, Vidar. „Gerhard Munthe”. Ур.: Helle, Knut. Norsk biografisk leksikon (на језику: Norwegian). Oslo: Kunnskapsforlaget. Приступљено 23. 4. 2009. 
  2. ^ Bratberg, Terje (2007). „Munthe”. Ур.: Henriksen, Petter. Store norske leksikon (на језику: Norwegian). Oslo: Kunnskapsforlaget. Приступљено 23. 4. 2009. 
  3. ^ „Диселдорф или Диселдорф - Како се каже?”. Писменица (на језику: енглески). 2015-09-24. Приступљено 2021-03-11. 
  4. ^ а б в Henriksen, Petter, ур. (2007). „Gerhard Peter Frantz Munthe”. Store norske leksikon (на језику: Norwegian). Oslo: Kunnskapsforlaget. Приступљено 23. 4. 2009. 
  5. ^ Norges kongesagaer (Storm, Gustav and Bugge, Alexander, translators and editors. Kristiania: I.M. Stenersens forlag, 1899-1914)
  6. ^ Noreng, Harald. „Bjørn Bjørnson”. Ур.: Helle, Knut. Norsk biografisk leksikon (на језику: Norwegian). Oslo: Kunnskapsforlaget. Приступљено 4. 5. 2009. 
  7. ^ Bakken, Tor Chr., ур. (2008). „Ringstabekk”. Budstikkas store Asker og Bærum-leksikon (на језику: Norwegian). Oslo: Kunnskapsforlaget. стр. 375—376. ISBN 978-82-573-1534-4. 

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]