Gvožđe(III) nitrat
Из Википедије, слободне енциклопедије
| Gvožđe(III) nitrat | |
|---|---|
| IUPAC ime |
|
| Drugi nazivi | Feri nitrat Azotna kiselina, gvožđe(3+) so |
| Identifikacija | |
| CAS registarski broj | 10421-48-4 13476-08-9 (heksahidrat) 7782-61-8 (nonahidrat) |
| PubHem | 16211566 |
| HemPauk | 10670706 |
| RTECS | NO7175000 |
| SMILES |
|
| InChI |
|
| Svojstva | |
| Molekulska formula | Fe(NO3)3 |
| Molarna masa | 241.86 g/mol (anhidrid) 403.999 g/mol (nonahidrat) |
| Agregatno stanje | Bledo ljubičasti kristali higroskopni |
| Gustina | 1.68 g/cm3 (nonahidrat) |
| Tačka topljenja |
47.2 °C (nonahidrat) |
| Rastvorljivost u vodi | veoma rastvoran |
| Rastvorljivost u alkohol, aceton | rastvoran |
| Struktura | |
| Geometrija molekula | oktaedralna |
| Opasnost | |
| EU-indeks | nije na listi |
| NFPA 704 | |
| Tačka paljenja | nije zapaljiv |
| Srodna jedinjenja | |
| Srodna jedinjenja | Gvožđe(III) hlorid Gvožđe(III) sulfat |
|
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala |
|
| Infobox references | |
Gvožđe(III) nitrat (feri nitrat) je hemijsko jedinjenje sa formulom Fe(NO3)3. Pošto je on delikvescentan, on se obično koristi u nonahidratnom obliku Fe(NO3)3·9H2O u kom formira bezbojne do bledo ljubičastih kristala.
Садржај |
Priprema [уреди]
Ovo jedinjenje se priprema tretiranjem metalnog gvožđa sa azotnom kiselinom.
- 2 Fe + 8 HNO3 = 2 Fe(NO3)3 + 2 NO + 4 H2O.
Primena [уреди]
U hemijskoj laboratoriji [уреди]
Gvožđe(III) nitrat je katalizator izbora za sintezu natrijum amida iz rastvora natrijuma i amonijaka:[1]
- 2 NH3 + 2 Na → 2 NaNH2 + H2
Pojedine gline impregnirane feri nitratom su korisni oksidansi u organskoj sintezi.[2]
Druge primene [уреди]
Rastvore feri nitrata koriste zlatari za nagrizanje srebra i legura srebra .
Reference [уреди]
- ^ Hampton, K. G. Harris, T. M.; Hauser, C. R. (1973), „2,4-Nonanedione“, Organic Syntheses; Coll. Vol. 5: 848
- ^ Cornélis, A. Laszlo, P.; Zettler, M. W. "Iron(III) Nitrate–K10 Montmorillonite Clay" in Encyclopedia of Reagents for Organic Synthesis (Ed: L. Paquette) 2004, J. Wiley & Sons, New York. DOI: 10.1002/047084289.
|
|||||