Gvožđe(III) oksid
| Gvožđe(III) oksid | |
|---|---|
| Drugi nazivi | Feri oksid, hematit, feri gvožđe, crveni oksid gvožđa, sintetički maghemit, kolkotar, gvožđe seskvioksid, rđa |
| Identifikacija | |
| CAS registarski broj | 1309-37-1 |
| PubHem | 518696 |
| HemPauk | 21106565 |
| ChEBI | 50819 |
| RTECS | NO7400000 |
| SMILES |
|
| InChI |
|
| Svojstva | |
| Molekulska formula | Fe2O3 |
| Molarna masa | 159.69 g/mol |
| Agregatno stanje | crveno-braon čvrsta materija |
| Miris | bez mirisa |
| Gustina | 5.242 g/cm3, čvrst |
| Tačka topljenja |
1566 °C (1838 K) razlaže se |
| Rastvorljivost u vodi | nerastvoran |
| Struktura | |
| Kristalna rešetka/struktura | romboedralna |
| Termohemija | |
| Standardna entalpija stvaranja jedinjenja ΔfH |
−825.50 kJ/mol |
| Opasnost | |
| ЕU-klasifikacija | nije na listi |
| Tačka paljenja | nije zapaliv |
| Srodna jedinjenja | |
| Drugi anjoni | gvožđe(III) fluorid |
| Drugi katjoni | mangan(III) oksid, kobalt(III) oksid |
| Srodna jedinjenja | gvožđe(II) oksid, gvožđe(II,III) oksid |
|
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala |
|
| Infobox references | |
Gvožđe(III) oksid (feri oksid) je neorgansko jedinjenje sa formulom Fe2O3.[1][2] On je jedan od tri glavna oksida gvožđa. Druga dva su gvožđe(II) oksid (FeO), koji je redak, i gvožđe(II,III) oksid (Fe3O4), koji se takođe javlja prirodno kao mineral magnetit. Kao mineral hematit, Fe2O3 je glavni izvor gvožđa za industriju čelika. Fe2O3 je feromagnetičan, ima tamno crvenu boju, i lako reaguje sa kiselinama. Rđa se često naziva gvožđe(III) oksidom, i ta etiketa je u izvesnoj meri korisna, jer rđa i feri oksid imaju više zajedničkih osobina, kao i sličan sastav. Rđa je loše definisan materijal, koji se može opisati kao hidratisani feri oksid.
Садржај |
Struktura [уреди]
Fe2O3 se može dobiti u obliku više polimorfa. U glavnim oblicima, α i γ, gvožđe poprima oktaedralnu koordinacionu geometriju, u kojoj je svaki Fe centar vezan za šest kiseoničnih liganda.
Reakcije [уреди]
Najvažnija reakcije je karbotermalna redukcija, kojom se dobija gvožđe, koje se koristi za pravljenje čelika:
- 2 Fe2O3 + 3 C → 4 Fe + 3 CO2
Još jedna važna reakcija je veoma egzotermna termitna reakcija aluminijumom.[3]
Ovaj proces se koristi za varenje masivnih metalnih komponenti kao što su železničke šine. Termit se takođe koristi u oružjima i pri izlivanju skulptura i alata.
Parcijalna redukcija vodonikom na oko 400°C daje magnetit, crni magnetični materijal koji sadrži Fe(III) i Fe(II)[4][5]
- 3 Fe2O3 + H2 → 2 Fe3O4 + H2O
Gvožđe(III) oksid nije rastvoran u vodi, ali se brzo rastvara u jakim kiselinama, e.g. hlorovodoničnoj i sumpornoj kiselini. On se takođe dobro rastvara u rastvorima helacionih agenasa kao što su EDTA i oksalna kiselina.
Zagrevanje gvožđe(III) oksida sa drugim metalnim oksidima ili karbonatima proizvodi materijale poznate kao ferati:[4]
- ZnO + Fe2O3 → Zn(FeO2)2
Reference [уреди]
- ^ Housecroft C. E., Sharpe A. G. (2008). Inorganic Chemistry (3rd ed.). Prentice Hall. ISBN 978-0131755536.
- ^ Holleman A. F., Wiberg E. (2001). Inorganic Chemistry (1st edition ed.). San Diego: Academic Press. ISBN 0-12-352651-5.
- ^ Adlam; Price (1945). Higher School Certificate Inorganic Chemistry. Leslie Slater Price.
- ^ а б Handbook of Preparative Inorganic Chemistry, 2nd Ed. Edited by G. Brauer, Academic Press, 1963, NY. Vol. 1. p. 1661.
- ^ Ullmann’s Encyclopedia of Industrial Chemistry. Weinheim: Wiley-VCH. 2005.
Vidi još [уреди]
Spoljašnje veze [уреди]
|
|||||