Hepatocit

С Википедије, слободне енциклопедије
Hepatocit
Hepatocit i jetreni sinusoid (krvni sud) jetre pacova.
Kros-sekcija ljudske jetre.
Детаљи
Идентификатори
Латинскиhepatocytus
MeSHD022781
THH3.04.05.0.00006
FMA14515
Анатомска терминологија

Hepatocit je ćelija tkiva jetre. Hepatociti sačinjavaju 70-80% jetrene mase.[1][2][3]

Ove ćelije učestvuju u:

Hepatociti takođe iniciraju formiranje i sekreciju žuča.

Histologija[уреди | уреди извор]

Hepatociti imaju eozinofilnu citoplazmu, što je odraz brojnih mitohondrija, i bazofilni izgled usled velikih količina hrapavog endoplazmatičnog retikuluma i slobodnih ribozoma. Smeđe lipofuskinske granule su takođe primetne (sa poodmaklmi godinama) zajedno sa iregularnim neobojenim oblastima citoplazme; one su bogate citoplazmnim glikogenom i lipidnim naslagama koje su otklonjene tokom histološke pripreme. Srednji životni vek hepatocita je 5 meseci. Oni imaju sposobnost regeneracije.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Patrick Maurel (2010). Hepatocytes: Methods and Protocols (Methods in Molecular Biology) (1st изд.). Humana Press. ISBN 1-60761-687-4. 
  2. ^ Hughes, Robin D. (2009). Anil Dhawan, ур. Hepatocyte Transplantation: Methods and Protocols (Methods in Molecular Biology) (1 изд.). Humana Press. ISBN 1-58829-883-3. 
  3. ^ K. Okita, ур. (2001). Growth, Proliferation, and Apoptosis of Hepatocytes (1 изд.). Springer. ISBN 4-431-70323-3. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]