Hidroksihlorohin

С Википедије, слободне енциклопедије
Hidroksihlorohin
IUPAC ime
(RS)-2-[{4-[(7-hlorohinolin-4-il)amino]pentil}(etil)amino]etanol
Klinički podaci
Prodajno imePlaquenil
Drugs.comMonografija
MedlinePlusa601240
Kategorija trudnoće
Način primeneOralno
Pravni status
Pravni status
  • na recept
Farmakokinetički podaci
Poluvreme eliminacije1–2 meseca
IzlučivanjeRenalno
Identifikatori
CAS broj118-42-3 ДаY
ATC kodP01BA02 (WHO)
PubChemCID 3652
DrugBankDB01611 ДаY
ChemSpider3526 ДаY
UNII4QWG6N8QKH ДаY
KEGGD08050 ДаY
ChEBICHEBI:5801 ДаY
ChEMBLCHEMBL1535 ДаY
Hemijski podaci
FormulaC18H26ClN3O
Molarna masa335,872 g/mol
  • Clc1cc2nccc(c2cc1)NC(C)CCCN(CC)CCO
  • InChI=1S/C18H26ClN3O/c1-3-22(11-12-23)10-4-5-14(2)21-17-8-9-20-18-13-15(19)6-7-16(17)18/h6-9,13-14,23H,3-5,10-12H2,1-2H3,(H,20,21) ДаY
  • Key:XXSMGPRMXLTPCZ-UHFFFAOYSA-N ДаY

Hidroksihlorohin ili hidroksihlorokvin je lek koji se koristi za sprečavanje i lečenje malarije u oblastima gde ona ostaje osetljiva na hlorohin.[1] Koristi se i za redukovanje inflamacije u tretmanu reumatoidnog artritisa, lupus eritematoza i kasne kožne porforije.[1] Uzima se gutanjem tableta. Takođe se eksperimentalno koristi za lečenje COVID-19 (koji je uzročnik pandemije virusa korona) od 2020. godine.[2][3]

Uobičajene nuspojave uključuju povraćanje, glavobolju, promene vida i slabost mišića.[1] Teške nuspojave mogu uključivati alergijske reakcije.[1] Iako se svi rizici ne mogu isključiti, lek se koristi kao tretman za lečenje reumatskih bolesti i tokom trudnoće.[4] Hidroksihlorohin je član antimalarijske i 4-Aminohinolin klase lekova.[1] Hidroksihlorohin se razlikuje od hlorokvina po prisustvu hidroksilne grupe na kraju bočnog lanca: N-etil supstituent je beta-hidroksilisan. Hidroksihlorohin ima sličnu farmakokinetiku sa hlorohinom, sa brzom gastrointestinalnom apsorpcijom i eliminacijom putem bubrega. Citohrom P450 enzimi (CYP 2D6, 2C8, 3A4 i 3A5) ga pretvaraju u N-desetilhidroksihlorohin.[5]

Hidroksihlorokvin je odobren za medicinsku upotrebu u Sjedinjenim Američkim Državama 1955. godine.[1] Nalazi se na listi esencijalnih lekova Svetske zdravstvene organizacije, najsigurnijih i najefikasnijih lekova potrebnih u zdravstvenom sistemu. Dostupan je kao generički lek. U 2017. godini, bio je na 127-om mestu najčešće prepisivanih lekova u Sjedinjenim Američkim Državama, sa više od pet miliona recepata.[6]

Pogledaj još[уреди | уреди извор]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ а б в г д ђ „Hydroxychloroquine Sulfate”. drugs.com (на језику: енглески). Приступљено 11. 4. 2020. 
  2. ^ Cortegiani, Andrea; Ingoglia, Guilia; Ippolito, Mariachiara; Giarratino, Antonino; Einav, Sharon (10. 3. 2020). „A systematic review on the efficacy and safety of chloroquine for the treatment of COVID-19”. sciencedirect.com (на језику: енглески). Приступљено 11. 4. 2020. 
  3. ^ Grady, Denise (1. 4. 2020). „Malaria Drug Helps Virus Patients Improve, in Small Study”. nytimes.com (на језику: енглески). Приступљено 11. 4. 2020. 
  4. ^ Fint, Julia; Panchal, Sonia; Hurrell, Alice (10. 1. 2016). „BSR and BHPR guideline on prescribing drugs in pregnancy and breastfeeding—Part I: standard and biologic disease modifying anti-rheumatic drugs and corticosteroids”. academic.oup.com (на језику: енглески). Rheumatology, Volume 55, Issue 9. стр. 1693—1697. Приступљено 11. 4. 2020. 
  5. ^ Kalia, S.; Dutz, J. P. (2007). „New concepts in antimalarial use and mode of action in dermatology”. Dermatologic Therapy (на језику: енглески). 20 (4): 160—174. PMID 17970883. doi:10.1111/j.1529-8019.2007.00131.x. 
  6. ^ „Hydroxychloroquine Sulfate Drug Usage Statistics, United States, 2007 - 2017”. clincalc.com (на језику: енглески). Архивирано из оригинала 11. 04. 2020. г. Приступљено 11. 4. 2020. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).