Inhibitor preuzimanja norepinefrina

С Википедије, слободне енциклопедије
Norepinefrin
Epinefrin

Inhibitor preuzimanja norepinefrina (NRI, NERI, adrenergički inhibitor preuzimanja, ARI) je tip leka koji deluje kao inhibitor preuzimanja neurotransmitera norepinefrina (noradrenalina) i epinefrina (adrenalina) putem blokiranja dejstva norepinefrinskog transportera (NET). To dovodi do povećanja ekstracelularne koncentracije norepinefrina i epinefrina, i stoga do povećanja adrenergičke neurotransmisije.[1][2]

Indikacije[уреди | уреди извор]

Inhibitori preuzimanja norepinefrina se mogu koristiti za lečenje hiperkinetičkog poremećaja (ADHD), narkolepsije, i umora ili letargije kao stimulanti, gojaznosti kao anoreksici ili supresanti apetita radi gubitka težine, poremećaja raspoloženja kao npr. antidepresivi za kliničku depresiju, kao i za niz drugih indikacija.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Keith Parker; Laurence Brunton; Goodman, Louis Sanford; Lazo, John S.; Gilman, Alfred (2006). Goodman & Gilman's The Pharmacological Basis of Therapeutics (11. изд.). New York: McGraw-Hill. ISBN 0071422803. 
  2. ^ Thomas L. Lemke; David A. Williams, ур. (2007). Foye's Principles of Medicinal Chemistry (6. изд.). Baltimore: Lippincott Willams & Wilkins. ISBN 0781768799. 

Literatura[уреди | уреди извор]