Kanamicin

С Википедије, слободне енциклопедије
Kanamicin
IUPAC ime
2-(aminomethyl)- 6-[4,6-diamino-3- [4-amino-3,5-dihydroxy-6-(hydroxymethyl) tetrahydropyran-2-yl]oxy- 2-hydroxy- cyclohexoxy]- tetrahydropyran- 3,4,5-triol
Klinički podaci
Kategorija trudnoće
  • D
Način primeneOralno, intravenozno, intramuskularno
Pravni status
Pravni status
  • ?
Farmakokinetički podaci
Bioraspoloživostveoma niska nakon oralne administracije
MetabolizamNepoznat
Poluvreme eliminacije2 sata 30 minuta
IzlučivanjeUrin (kao nepromenjen drug)
Identifikatori
CAS broj59-01-8
ATC kodA07AA08 (WHO) J01GB04 S01AA24
PubChemCID 6032
DrugBankAPRD00026
Hemijski podaci
FormulaC18H36N4O11
Molarna masa484.499

Kanamicin sulfat je aminoglikozidni antibiotik, dostupan u oralnoj i intravenoznoj formi. On se koristi za lečenje velikog broja infekcija. Kanamicin je izolovan iz Streptomyces kanamyceticus[1].

Farmakologija[уреди | уреди извор]

Kanamicin interaguje sa 30S podjedinicom prokariotskih ribozoma. On uzrokuje brojne mistranslacije i indirektno inhibira translokaciju tokom sinteze proteina[2][3].

Nuspojave[уреди | уреди извор]

Ozbiljni nepoželjni efekti obuhvataju tinitus ili gubitak sluha, toksičnost za bubrege, i alergijske reakcije na lek.[4]

Upotreba u istraživanju[уреди | уреди извор]

Kanamicin se koristi u molekularnoj biologiji kao selektivni agens, najčešće za izolaciju bakterija (npr., E. coli) koje su stekle gene (npr. putem plazmida) zajedno sa genom za otpornost na kanamicin (prvenstveno Neomicin fosfotransferaza II [NPT II/Neo]). Bakterije koje su bile transformisane sa plazmidom koji sadrži gen za otpornost na kanamicin se nanose na kanamicin (50-100 ug/ml) agar, ili se uzgajaju u mediju koji sadrži kanamicin (50-100 ug/ml). Samo bakterije koje su uspešno stekle otpornost na kanamicin mogu da rastu pod tim uslovima. Kao prah kanamicin je bele boje i rastvoran je u vodi (50 mg/ml).

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Antibiotic and Chemotherapy. Churchill Livingstone. 1981. стр. 131. 
  2. ^ Pestka, S. (1975). „The Use of Inhibitors in Studies on Protein Synthesis”. Methods in Enzymology. 30: 261—282. 
  3. ^ Misumi, M. & Tanaka, N. (1980). „Mechanism of Inhibition of Translocation by Kanamycin and Viomycin: A Comparative Study with Fusidic Acid”. Biochem.Biophys.Res.Commun. 92: 647—654. 
  4. ^ Consumer Drug Information: Kanamycin, 2. 4. 2008, Приступљено 4. 5. 2008 

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).