Korektura (biologija)

С Википедије, слободне енциклопедије

Termin korektura se koristi u genetici za označavanje procesa korekcije grešaka. Termin su uveli Džon Hopfield i Žak Ninio u kontekstu replikacije DNK, specifičnosti imunskog sistema, enzimskog prepoznavanja supstrata i niza drugih procesa koji zahtevaju povećanu specifičnost. Mehanizmi korekture su neravnotežni procesi koji konzumiraju ATP radi povećanja specifičnosti raznih biohemijskih reakcija.

Kod bakterija, sve tri DNK polimeraze (I, II, i III) su one koje imaju sposobnost korekture, koristeći 3'->5' aktivnost egzonukleaze. Kad se prepozna nekorektni bazni par, DNK polimeraza promeni svoj smer za jedan par baza DNK i ukloni nesparenu bazu. Nakon isecanja, polimeraza može da umetne korektnu bazu i replikacija se nastavlja.

Kod eukariota jedine polimeraze koje vrše produžavanje lanca (γ, δ i ε) imaju sposobnost korekture (3'->5' egzonukleazno dejstvo).

Korektura se takođe javlja pri translaciji iRNK tokom proteinske sinteze.[1] U ovom slučaju, jedan od mehanizama je otpuštanje svake nekorektne aminoacil-tRNK pre formiranja peptidne veze.[2]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Pharmamotion --> Protein synthesis inhibitors: aminoglycosides mechanism of action animation. Classification of agents Архивирано на сајту Wayback Machine (12. март 2010) Posted by Flavio Guzmán on 12/08/08
  2. ^ Translation: Protein Synthesis Архивирано на сајту Wayback Machine (7. март 2016) by by Joyce J. Diwan. Rensselaer Polytechnic Institute. Retrieved October 2011

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]