Natrijum fluoroacetat
| Natrijum fluoroacetat | |
|---|---|
| IUPAC ime |
|
| Drugi nazivi | 1080 SFA Sodium monofluoroacetate |
| Identifikacija | |
| CAS registarski broj | 62-74-8 |
| RTECS | AH9100000 |
| Svojstva | |
| Molekulska formula | NaFC2H2O2 |
| Molarna masa | 100.0 g/mol |
| Agregatno stanje | pahuljast, bezbojan ili beo prah |
| Tačka topljenja |
200 °C (325.15 K) |
| Tačka ključanja |
razlaže se |
| Rastvorljivost u vodi | rastvorna so |
| Opasnost | |
| Opasnost u toku rada | Toksičano, zapalivo jedinjenje |
| R i S oznake | R26 R27 R28 |
| Tačka paljenja | ? |
| LD50 | 0.1–5.0 mg/kg (oralno kod različitih vrsta pacova i miševa)[1][2] |
|
|
|
| Infobox references | |
Natrijum fluoracetat (takođe poznat i kao natrijum monofluoracetat) je so natrijuma sa fluoracetatnom kiselinom. To je bezbojano, veoma otrovano jedinjenje.
Садржај |
Dobivanje [уреди]
Natrijum fluoracetat se dobija pri reakciji natrijum hidroksida, natrijum karbonata ili natrijum bikarbonata, sa fluoracetatnom kiselinom:
Osobine [уреди]
Natrijum fluoracetat je prah bez boje i mirisa, koji je malo rastvorljiv u vodi. Njegova tačka topljenja iznosi oko 200 °C. Otrovan je za miševe (oralno) u dozi od 0,1 mg/kg[3][4]
Rasprostranjenost [уреди]
Natrijum fluoroacetat je široko rasprostranjeno jedinjenje, mada je obično prisutno u veoma niskim koncentracijama. Moguće je potvrditi tragove ove soli čak i u listovima čaja.[5] Ova so se može pronaći u preko 40 biljnih vrsta u Australiji, Brazilu i Africi. Na primer, ima je u listovima južnoafričke biljke zvane Gifblaar (lat. Dichapetalum cymosum). Odgovorna je za mnogobrojne smrtne slučajeve. Postoje podaci da je jedan list ove biljke dovoljan da se usmrti ovca.[6] Smrtonosna doza za čovjeka iznosi oko 5 do 10 mg/kg tjelesne mase.[7] Manje doze mogu dovesti do oštećenja organa koji imaju veće energetske zahteve (mozak, srce i pluća).[8][9]
Literatura [уреди]
- ^ Kalmbach ER (1945). „Ten-Eighty, a War-Produced Rodenticide“. Science 102 (2644): 232–3. DOI:10.1126/science.102.2644.232. PMID 17778513.
- ^ Proudfoot AT, Bradberry SM, Vale JA (2006). „Sodium fluoroacetate poisoning“. Toxicol Rev 25 (4): 213–9. DOI:10.2165/00139709-200625040-00002. PMID 17288493.
- ^ Ward JC (1946 pages=1427–31). „Rodent control with 1080, ANTU, and other war-developed toxic agents“. Am. J. Public Health Nations Health 36.
- ^ „-“. Pharmacy 28: 329–39. 1977.((ja))
- ^ Vartiainen T, Kauranen P (1984 pages=91–97). „The determination of traces of fluoroacetic acid by extractive alkylation, pentafluorobenzylation and capillary gas chromatography-mass spectrometry“. Anal. Chim. Acta 157.
- ^ ETH Cirih; Brauckmann B. „Eingefügtes Fluor führt zu ganz neuen Substanzeigenschaften“ ((de))
- ^ „Fluoridealert.org - Sodium fluoroacetate“ ((en))
- ^ Hüter F (1950). „Moderne Nagetiervertilgungsmittel“. Journal of Pest Science 23: 49–51.
- ^ Goh CS, et.al. (2005). „Sodium monofluoroacetate (Compound 1080) poisoning in dogs.“. Aust Vet J. 83: 474–479. PMID 16119418.
|
|||||


