Natrijum hidrogenkarbonat

С Википедије, слободне енциклопедије
Natrijum hidrogenkarbonat
Ball and stick model of a sodium cation
Ball and stick model of a sodium cation
Ball and stick model of a bicarbonate anion
Ball and stick model of a bicarbonate anion
Uzorak natrijum bikarbonata
Nazivi
IUPAC naziv
Natrijum vodonik karbonat
Drugi nazivi
Prašak za pecivo, bikarb (laboratorijski sleng), bikarbonatna soda, nahkolit
Identifikacija
3D model (Jmol)
Bajlštajn 4153970
ChEBI
ChemSpider
DrugBank
ECHA InfoCard 100.005.122
EC broj 205-633-8
E-brojevi E500(ii) (regulator kiselosti, ...)
KEGG[1]
MeSH Sodium+bicarbonate
RTECS VZ0950000
UNII
  • [Na+].OC([O-])=O
Svojstva
NaHCO
3
Molarna masa 84,0066 g mol−1
Agregatno stanje Beli kristali
Miris bez mirisa
Gustina
Tačka topljenja (razlaže se na natrijum karbonat počevši od 50 °C[4][9][10])
Rastvorljivost 0,02 tež.% aceton, 2,13 tež.% metanol @22 °C.[7] nerastvoran u etanolu
log P −0,82
Kiselost (pKa)
  • 10,329[8]
  • 6,351 (ugljena kiselina)[8]
Indeks refrakcije (nD) nα = 1,377 nβ = 1,501 nγ = 1,583
Struktura
Kristalna rešetka/struktura Monoklinična
Termohemija
Specifični toplotni kapacitet, C 87,6 J/mol K[11]
Standardna molarna entropija So298 101,7 J/mol K[11]
−950,8 kJ/mol[11]
−851,0 kJ/mol[11]
Farmakologija
B05CB04 (WHO) B05XA02, QG04BQ01
Načini upotrebe Intravenozno, oralno
Opasnosti
Opasnost u toku rada Uzrokuje ozbilju iritaciju oka
NFPA 704
NFPA 704 four-colored diamondКод запаљивости 0: Неће горети (нпр. вода)Здравствени код 0: Излагање под стањем ватре не би представљало опасност осим оне обичног горљивог материјала (нпр. натријум хлорид)Reactivity code 1: Normally stable, but can become unstable at elevated temperatures and pressures. E.g., calciumSpecial hazards (white): no code
0
0
1
Tačka paljenja ne sagoreva
Letalna doza ili koncentracija (LD, LC):
LD50 (LD50)
4220 mg/kg (pacov, oralno)[12]
Srodna jedinjenja
Drugi anjoni
Natrijum karbonat
Drugi katjoni
Srodna jedinjenja
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije
Pečeni kapkejk kolači, napravljeni u pomoć soda bikarbone kao sredstva za podizanje testa

Natrijum hidrogenkarbonat, soda-bikarbona ili natrijum bikarbonat (IUPAC ime: natrijum vodonik karbonat, NaHCO3) je beli prah koji je rastvorljiv u vodi.[13] To je so koju čine natrijumski katjon (Na+) i bikarbonatni anjon (HCO3). Soda bikarbona je bela čvrsta materija koja je kristalna, ali često se pojavljuje kao fini prah. Ima blago slani, alkalni ukus koji podsjeća na sodu za pranje (natrijum karbonat). Prirodni mineralni oblik je nahkolit. On se sastoji se od minerala natrona i nalazi se rastvoren u mnogim mineralnim izvorima.

Nomenklatura[уреди | уреди извор]

S obzirom da je odavno poznata i naširoko se koristi, ova so ima mnoga srodna imena kao što su soda bikarbona, pekarska soda i bikarbonatna soda. Izraz baking soda je češći u Sjedinjenim Državama, dok se naziv bikarbonatna soda češće koristi u Australiji i Britaniji.[14] U kolokvijalnoj upotrebi, nazivi natrijum bikarbonata i sode bikarbone često se skraćuju; forme kao što su natrijum bikarb, bikarb soda, bikarbonat i bikarb su uobičajeni.

Reč saleratus, od latinskog sal æratus (što znači „gazirana so”), bila je u širokoj upotrebi u 19. veku za bikarbonat natrijuma i bikarbonat kalijuma. Ovaj materija je poznat kao jedan od aditiva za hranu, sa E brojem E500.

Prefiks bi u bikarbonatu potiče iz zastarelog sistema imenovanja i zasniva se na zapažanju da postoji dva puta više karbonata (CO3) po natrijumu u natrijum bikarbonatu (NaHCO3) nego u natrijum karbonatu (Na2CO3). Savremene hemijske formule ovih jedinjenja izražavaju njihove precizne hemijske kompozicije (koje su bile nepoznate kada su imena natrijum karbonat i natrijum bikarbonat formirana) kao natrijum hidrogenkarbonat (NaHCO3) i natrijum karbonat (Na2CO3). Ova imena su nedvosmislena, jer natrijum uvek ima +1 oksidaciono stanje i karbonat -2 oksidaciono stanje.

Hemijske osobine[уреди | уреди извор]

Rastvor natrijum bikarbonata reaguje slabo bazno zbog hidrolize.

To je jedan od aditiva kodiran od strane Evropske unije, identifikovan inicijalima E500.

Rastvoren u vodi daje baznu sredinu. Reaguje sa kiselinama i tako razblažen, oslobađa vodu i ugljen-dioksid.

Zbog svoje sposobnosti da reaguje sa kiselinama, koristi se i u farmaceutskoj industriji kao antacid i protiv gorušice.

Prekomernu upotrebu treba izbegavati, jer utiče na pH vrednost želuca. Višak natrijuma povećava krvni pritisak (povećava rizik od hipertenzije i edema).

Dobijanje[уреди | уреди извор]

Osim Solvejevog postupka, soda bikarbona se dobija i uvođenjem CO2 u vodeni rastvor natrijum karbonata.

Upotreba[уреди | уреди извор]

Koristi se u proizvodnji praška za pecivo,[15] u kozmetici, i proizvodnji penušavih pića.

Kuvanje[уреди | уреди извор]

Narastanje[уреди | уреди извор]

U pripremi hrane se soda bikarbona prvenstveno koristi pri pečenju kao sredstvo za narastanje peciva. Kada reaguje s kiselinom, oslobađa se ugljen dioksid što uzrokuje širenje testa, i formira se karakteristična tekstura i granulacija u palačinkama, kolačima, brzom hlebu, sodnom hlebu i drugim pečenim i prženim namirnicama. Ova kiselo-bazna reakcija može se generički prikazati na sledeći način:[16]

NaHCO3 + H+ → Na+ + CO2 + H2O

Kiseli materijali koji izazivaju ovu reakciju uključuju hidrogen fosfate, krem od vinskog kamena, limunov sok, jogurt, neobrano mleko, kakao i sirće. Soda bikarbona se može koristiti zajedno sa kiselim testima, koja su prirodno kisela, čineći proizvod lakšim i sa manje zastupljenim kiselim ukusom.[17]

Toplota takođe može sama po sebi da uzrokuje da bikarbonat deluje kao sredstvo za podizanje pri pečenju zbog termičkog razlaganja, oslobađajući ugljen dioksid na temperaturama iznad 80 °C (180 °F)), na sledeći način:[18]

2 NaHCO3 → Na2CO3 + H2O + CO2

Kada se koristi na ovaj način, bez prisustva kiselih sastojaka (bilo u testu ili upotrebom praška za pecivo koji sadrži kiselinu), oslobađa se samo polovina dostupnog CO2 (jedan molekul CO2 se formira na svaka dva ekvivalenta NaHCO3). Pored toga, u nedostatku kiseline, termičkim raspadanjem natrijum bikarbonata nastaje i natrijum karbonat, koji je jako alkalan i daje pečenom proizvodu gorak, „sapunasti” ukus i žutu boju. Pošto se reakcija odvija sporo na sobnoj temperaturi, smeše (testa za kolače itd.) mogu se ostaviti da stoje bez narastanja dok se ne zagreju u rerni.

Kada se dodaje kiselina, alkalni sastojci, kao što su punomasno mleko ili holandski-prerađeni kakao se obično dodaju pečenoj hrani da bi se izbegao prekomerni kiseli ukus dodate kiseline.[19]

Prašak za pecivo[уреди | уреди извор]

Prašak za pecivo, takođe se prodaje za upotrebu u pripremi hrane u obliku koji sadrži oko 30% bikarbonata i razne kisele sastojke koji se aktiviraju dodavanjem vode, bez potrebe za dodatnim kiselinama u medijumu koji se priprema.[20][21][22] Mnogi oblici praška za pecivo sadrže natrijum bikarbonat u kombinaciji sa kiselim kalcijum fosfatom, natrijum aluminijum fosfatom ili tartarnim kremom.[23] Soda bikarbona je alkalna; kiselina koja se koristi u prašku za pecivo sprečava formiranje metalnog ukusa kada hemijska promena tokom pečenja stvara natrijum-karbonat.

Drugo[уреди | уреди извор]

Soda bikarbona se ponekad koristila u kuvanju zelenog povrća, jer mu daje jarko zelenu boju - što je opisano kao veštački izgled - zahvaljujući reakciji sa hlorofilom pri čemu nastaje hlorofilin.[24] Međutim, to ima tendenciju da utiče na ukus, teksturu i nutritivni sadržaj i stoga više nije uobičajena praksa.[25]

Vidi još[уреди | уреди извор]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Joanne Wixon; Douglas Kell (2000). „Website Review: The Kyoto Encyclopedia of Genes and Genomes — KEGG”. Yeast. 17 (1): 48—55. doi:10.1002/(SICI)1097-0061(200004)17:1<48::AID-YEA2>3.0.CO;2-H. 
  2. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  уреди
  3. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  4. ^ а б Haynes, p. 4.90
  5. ^ а б в Haynes, p. 5.194
  6. ^ а б в „Sodium Bicarbonate” (PDF). United Nations Environment Programme. Архивирано из оригинала (PDF) 16. 5. 2011. г. 
  7. ^ Ellingboe JL, Runnels JH (1966). „Solubilities of Sodium Carbonate and Sodium Bicarbonate in Acetone-Water and Methanol-Water Mixtures”. J. Chem. Eng. Data. 11 (3): 323—324. doi:10.1021/je60030a009. 
  8. ^ а б Haynes, p. 7.23
  9. ^ Pasquali I, Bettini R, Giordano F (2007). „Thermal behaviour of diclofenac, diclofenac sodium and sodium bicarbonate compositions”. Journal of Thermal Analysis and Calorimetry. 90 (3): 903—907. doi:10.1007/s10973-006-8182-1. 
  10. ^ „Decomposition of Carbonates”. General Chemistry Online. Архивирано из оригинала 2. 10. 1999. г. Приступљено 28. 6. 2010. 
  11. ^ а б в г Haynes, p. 5.19
  12. ^ Chambers M. „Sodium bicarbonate [USP:JAN]”. ChemIDplus. U.S. National Library of Medicine. 
  13. ^ Holleman, A. F.; Wiberg, E. "Inorganic Chemistry" Academic Press: San Diego. 2001. ISBN 978-0-12-352651-9.
  14. ^ „What's the difference between bicarbonate of soda, baking soda and baking powder?”. ThatsLife! Pacific Network. 
  15. ^ „Arm & Hammer Baking Soda - Basics - The Magic Of Arm & Hammer Baking Soda”. Armhammer.com. Архивирано из оригинала 31. 8. 2009. г. Приступљено 30. 7. 2009. 
  16. ^ Bent AJ, ур. (1997). The Technology of Cake Making (6 изд.). Springer. стр. 102. ISBN 9780751403497. Приступљено 12. 8. 2009. 
  17. ^ Cascio J. „Sourdough” (PDF). University of Alaska Fairbanks Cooperative Extension Service. FNH-00061. Архивирано из оригинала (PDF) 27. 3. 2016. г. Приступљено 2. 5. 2017. 
  18. ^ „The Many Practical Uses of Baking Soda in the Kitchen”. About.com Food. Архивирано из оригинала 02. 02. 2017. г. Приступљено 22. 1. 2017. „In a nutshell, the uses for baking soda are many: It deodorizes, neutralizes, and cleans all without the toxic mess of most commercial products. 
  19. ^ „Baking 101: The Difference Between Baking Soda and Baking Powder”. Joy the Baker. Приступљено 4. 8. 2015. 
  20. ^ Czernohorsky JH, Hooker R. „The Chemistry of Baking” (PDF). New Zealand Institute of Chemistry. Архивирано из оригинала (PDF) 27. 11. 2016. г. Приступљено 22. 1. 2017. 
  21. ^ „Baking Soda and Baking Powder”. FineCooking.com (на језику: енглески). Архивирано из оригинала 02. 02. 2017. г. Приступљено 22. 1. 2017. 
  22. ^ „Baking Soda FAQs”. Arm & Hammer Multi-Brand. Church & Dwight Company. What is the difference baking soda and baking powder?. Архивирано из оригинала 27. 6. 2017. г. Приступљено 20. 7. 2017. 
  23. ^ „Glossary Ingredients”. Cooking.com. Архивирано из оригинала 12. 7. 2013. г. Приступљено 31. 5. 2020. 
  24. ^ Srilakshmi B (2003). Food Science. New Age International. стр. 188. ISBN 978-81-224-1481-3. 
  25. ^ Sukhadwala S. „Bicarbonate of soda recipes”. BBC Food. Приступљено 20. 7. 2017. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]