Oksoanjon

С Википедије, слободне енциклопедије

Oksoanjon (oksianjon) je hemijsko jedinjenje sa opštom formulom AxOyz (gde je A hemijski element i O je atom kiseonika). Oksoanjone formira velika većina hemijskih elemenata.[1] Formule jednostavnih oksoanjona su određene oktetnim pravilom. Strukture oksoanjona se mogu razmatrati kao da su formirane od AOn poliedarnih jedinica koje imaju zajedničke vrhove ili ivice. Fosfatni i polifosfatni estri AMP, ADP i ATP su primeri biološki važnih oksoanjona.[2]

Monomerni oksoanjoni[уреди | уреди извор]

Formula monomernih oksoanjona, AOnm, je određena oksidacionim stanjem elementa A i njegovom pozicijom u periodnoj tabeli. Elementi druge periode su ograničeni sa maksimalnim koordinacionim brojem 4. Međutim, elementi prve periode nemaju monomerne oksoanjone sa tim koordinacionim brojem. Umesto toga, karbonat (CO32−) i nitrat (NO3) imaju trigonalno planarne strukture sa π vezama između centralnog atoma i atoma kiseonika. π vezivanje se često javlja, jer centralni atom i kiseonik imaju slične veličine.

Oksoanjoni treće periode su tetraedralni. Tetraedralne SiO4 jedinice su nađene u olivinskim mineralima, [Mg,Fe]SiO4, mada se samostalni anjon ne javlja. Joni fosfata (PO43−), sulfata (SO42−), i perhlorata (ClO4) se mogu naći u raznim solima. Mnogi oksoanjoni elementa u nižem oksidacionom stanju podležu oktetnom pravilu, što se može koristiti pri pisanju njihovih formula.

Oksidaciono stanje Ime Formula Model
+1 hipohloritni jon ClO
+3 hloritni jon ClO2
+5 hloratni jon ClO3
+7 Perhloratni jon ClO4

U četvrtoj i narednim periodama 6-koordinacija je moguća, mada izolovani oktaedralni oksoanjoni nisu poznati zato što be oni nosili suviše veliki naboj. Tako molibden (VI) ne formira MoO66−, ali formira tetraedralni molibdatni anjon, MoO42−. MoO6 jedinice su nađene u kondenzovanim molibdatima. Potpuno protonisani oksoanjoni sa oktaedralnom strukturom su nađeni u jonima kao što su Sn(OH)62− i Sb(OH)6.

Imenovanje[уреди | уреди извор]

Monomerni oksoanjoni dobijaju imena na osnovu nekoliko veoma jednostavnih pravila.[3][4]

Ako centralni atom nije u grupi VII
Oksidacioni broj centralnog atoma Imenska šema Primeri
= broj grupe *-at Borat (BO33−), Karbonat (CO32−), Nitrat (NO3), Fosfat (PO43−), Sulfat (SO42−), Hromat (CrO42−), Arsenat (AsO43−)
= broj grupe − 2 *-it Nitrit (NO2), Fosfit (PO33−), Sulfit (SO32−), Arsenit (AsO33−)
= broj grupe − 4 hipo-*-it Hipofosfit (PO23−), Hiposulfit (SO22−)
Ako je centralni atom u grupi VII
Oksidacioni broj centralnog atoma Imenska šema Primeri
= broj grupe per-*-at Perhlorat (ClO4), Perbromat (BrO4), Perjodat (IO4-), Permanganat (MnO4)
= broj grupe − 2 *-at Hlorat (ClO3-), Bromat (BrO3), Jodat (IO3-)
= broj grupe − 4 *-it Hlorit (ClO2), Bromit (BrO2)
= broj grupe − 6 hipo-*-it Hipohlorit (ClO), Hipobromit (BrO)

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Greenwood, Norman N.; Earnshaw, Alan (1997). Chemistry of the Elements (II изд.). Oxford: Butterworth-Heinemann. ISBN 0080379419. 
  2. ^ Donald Voet; Judith G. Voet (2005). Biochemistry (3 изд.). Wiley. ISBN 9780471193500. 
  3. ^ Housecroft, C. E.; Sharpe, A. G. (2008). Inorganic Chemistry (3. изд.). Prentice Hall. ISBN 978-0-13-175553-6. 
  4. ^ Holleman A. F.; Wiberg E. (2001). Inorganic Chemistry (1st изд.). San Diego: Academic Press. ISBN 0-12-352651-5. 

Литература[уреди | уреди извор]