Olovo(II) hlorid

С Википедије, слободне енциклопедије
Olovo(II) hlorid
Lead(II) chloride
Nazivi
IUPAC nazivs
Olovo(II) hlorid
Olovo dihlorid
Drugi nazivi
Plumbo hlorid
Kotunit
Identifikacija
3D model (Jmol)
ChemSpider
ECHA InfoCard 100.028.950
  • Cl[Pb]Cl
Svojstva
PbCl2
Molarna masa 278,10 g/mol
Agregatno stanje bela bezmirisna čvrsta materija
Gustina 5,85 g/cm3
Tačka topljenja 501 °C
Tačka ključanja 950 °C
6,73 g/L (0°C)
9,9 g/L (20°C)
33,4 g/L (100°C)
Ksp 1.7×10-5
Rastvorljivost neznatno rastvoran u HCl, amonijaku;
nerastvoran u alkoholu
Indeks refrakcije (nD) 2,199[3]
Struktura
Kristalna rešetka/struktura Ortorombičan, oP12
Kristalografska grupa Pnma, No. 62
Termohemija
Standardna molarna entropija So298 135,98 J K−1 mol−1
-359,41 kJ/mol
Opasnosti
Repr. Cat. 1/3
Štetan (Xn)
Opasan za životnu sredinu (N)
R-oznake R61, R20/22, R33, R62, R50/53
S-oznake S53, S45, S60, S61
NFPA 704
NFPA 704 four-colored diamondКод запаљивости 0: Неће горети (нпр. вода)Health code 3: Short exposure could cause serious temporary or residual injury. E.g., chlorine gasКод реактивности 0: Нормално стабилан, чак и под стањем изложености ватри; није реактиван с водом (нпр. течни азот)Special hazards (white): no code
0
3
0
Srodna jedinjenja
Drugi anjoni
Olovo(II) fluorid
Olovo(II) bromid
Olovo(II) jodid
Drugi katjoni
Olovo(IV) hlorid
Kalaj(II) hlorid
Germanijum(II) hlorid
Srodna jedinjenja
Thalijum(I) hlorid
Bizmut hlorid
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

Olovo(II) hlorid (PbCl2) je neorgansko jedinjenje. On je bela čvrsta materija na sobnim uslovima, koja je slabo rastvorna u vodi. Olovo(II) hlorid je jedan od najvažnijih na olovu baziranih reagenasa. On se takođe prirodno javlja u obliku minerala kotunita.

Sinteza[уреди | уреди извор]

Olovo(II) hlorid se taloži iz rastvora nakon dodatka hlorida (HCl, NaCl, KCl) u vodene rastvore olovo(II) jedinjenja kao što su Pb(NO3)2.

Pb(NO3)2(aq) + 2 NaCl(aq) → PbCl2(s) + 2 NaNO3(aq)
Pb(CH3COO)2(aq) + HCl(aq) → PbCl2(s) + 2 CH3COOH(aq)
bazni PbCO3 + 2 HCl(aq) → PbCl2(s) + CO2(g) + H2O[4]
Pb(NO3)2(aq) + 2 HCl(aq) → PbCl2(s) + 2 HNO3(aq)

Tretman olovo dioksida sa hlorovodoničnom kiselinom daje olovo(II) hlorid kao i gas hlor:

PbO2(s) + 4 HCl → PbCl2(s) + Cl2 + 2 H2O

Tretman olovo oksida sa hlorovodoničnom kiselinom daje olovo(II) hlorid i vodu

PbO(s) + 2 HCl → PbCl2(s) + H2O

PbCl2(s) se takođe formira dejstvom gasa hlora na olovnom metalu:

Pb + Cl2 → PbCl2

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  уреди
  2. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. ^ Pradyot Patnaik. Handbook of Inorganic Chemicals. McGraw-Hill, 2002, ISBN 0-07-049439-8
  4. ^ Dictionary of Inorganic and Organometallic Compounds. Lead(II) Chloride. [1]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]